PODGORICA – Boban Radević, nekadašnji najbliži saradnik Vladislava Dajkovića, a danas funkcioner Nove srpske demokratije Andrije Mandića, označen je u trećem dijelu istraživanja Instagram naloga „CRNI BOX” kao jedan od operativaca mreže anonimnih i stranački kontrolisanih stranica koje služe za obračune sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, srpskim političarima u Crnoj Gori, bivšim političkim saveznicima i novinarima koji se ne uklapaju u sadašnju politiku vrha NSD-a.

U objavi pod nazivom „Istraga 03” Radević je predstavljen kao nastavak mreže čije je formiranje u prethodnim djelovima povezano sa Ksenijom Mandić Kljajić, sestrom predsjednika Skupštine Crne Gore i lidera NSD-a Andrije Mandića.

Prema tvrdnjama „CRNI BOX-a”, Radević je osnovao i lično upravlja stranicom „Podgorica info”, povezan je sa „Društvenim portalom” i „Sedmim bataljonom”, dok za najprljavije napade koristi stranicu „Vasojevići – najveće srpsko pleme”. Sa tih adresa se, pod plaštom zaštite srpskih interesa, vode kampanje protiv Srba koji odbijaju da slijede politiku Andrije Mandića.

Crni Boks

Dajković ga uveo u politiku i ustupio mu odbornički mandat

Politički put Bobana Radevića nije počeo u Novoj srpskoj demokratiji, već uz Vladislava Dajkovića, koji ga je uveo u Slobodnu Crnu Goru, povjerio mu mjesto generalnog sekretara stranke i otvorio mu put do Skupštine Glavnog grada.

Kada je Dajković u septembru 2023. podnio ostavku na odborničku funkciju zbog preuzimanja mjesta rukovodioca Službe za građane, upravo je Radević naslijedio njegov mandat. Tada je javno zahvalio Dajkoviću na povjerenju i obećao da će funkciju obavljati „časno i na dobrobit svih građana”. „Vijesti” su tada objavile da je Radević rođen 1999. godine u Beranama, da je završio Fakultet za turizam i hotelijerstvo u Kotoru i da je bio generalni sekretar Slobodne Crne Gore.

Radević godinama nije bio samo jedan od članova stranke, već čovjek iz najbližeg Dajkovićevog okruženja. Za Slobodnu Crnu Goru snimao je promotivne spotove, učestvovao u kampanjama, nastupao na konferencijama i predstavljao stranku u Skupštini Glavnog grada.

O stepenu njihove bliskosti najbolje svjedoči Dajkovićeva objava sa Radevićevog vjenčanja u septembru 2025, u kojoj ga je nazvao svojim „bratom i saborcem”.

Dajković mu je otvorio i vrata lokalne administracije. Odbornik Socijaldemokrata Miloš Mašković još u julu 2024. objavio je da je Radević zaposlen u Službi za građane kojom je rukovodio Dajković i da je kao odbornik glasao za povećanje budžetske stavke za zarade u Glavnom gradu. Mašković je tada direktno tvrdio da je Dajković svog stranačkog saradnika stavio na platni spisak gradske uprave.

Uprkos svemu što je dobio kao Dajkovićev najbliži saradnik, Radević je početkom 2026. promijenio politički tabor.

Za 36 dana od „nezavisnog odbornika” do Mandićevog NSD-a

Radević je još sredinom januara 2026. nastupao uz Dajkovića i branio odluku Slobodne Crne Gore da napusti vlast u Podgorici. Zajedno su analizirali političke prilike, nastupali na konferencijama i saopštavali da uskraćuju podršku gradonačelniku Saši Mujoviću zbog Botuna i odnosa vlasti prema njihovim zahtjevima.

Samo nekoliko nedjelja kasnije, 18. februara, Radević je napustio Slobodnu Crnu Goru i zadržao odbornički mandat koji je dobio kao predstavnik te stranke. Saopštio je da će djelovati kao nezavisni odbornik i uvjeravao javnost da njegov odlazak nije posljedica sukoba sa Dajkovićem, već navodnih „ideoloških i političkih mimoilaženja”. Njegovo obrazloženje prenio je RTCG.

Radevićeva „nezavisnost” trajala je svega 36 dana.

Već 26. marta pristupio je Novoj srpskoj demokratiji. NSD ga je tada predstavio kao jednog od „mladih, školovanih, odgovornih i časnih ljudi” koji su prepoznali potrebu ukrupnjavanja političke snage oko Andrije Mandića. Pristupanje je zvanično objavljeno samo nešto više od mjesec dana pošto je Radević tvrdio da želi da bude slobodan od partijskih okvira.

Takva brzina pokazuje da njegov odlazak iz Slobodne Crne Gore nije bio put ka političkoj nezavisnosti, već prelazak iz jedne stranke u drugu. Zbog toga je neophodno utvrditi kada su počeli pregovori sa NSD-om i da li je Radević već dogovarao prelazak dok je uz Dajkovića učestvovao u donošenju odluka Slobodne Crne Gore.

Poslije prelaska stigao angažman od 1.000 evra

Politički transfer ubrzo je pratio i plaćeni angažman u sistemu NSD-a.

Prema zvaničnoj dokumentaciji Skupštine Crne Gore, Radević je već u aprilu i maju 2026. angažovan kao konsultant poslanika Nove srpske demokratije Jovana Vučurovića. Za taj posao primao je po 1.000 evra neto mjesečno.

Ovaj podatak nije politička spekulacija, već je utvrđen na osnovu dokumentacije koju je Skupština dostavila po zahtjevu za slobodan pristup informacijama. U istraživanju o skupštinskim konsultantima precizno je navedeno da je Radević radio za Vučurovića i da je primao 1.000 evra mjesečno.

Hronologija je više nego rječita: Radević je 18. februara napustio Slobodnu Crnu Goru, 26. marta ušao u NSD, a već u aprilu dobio plaćeni angažman za poslanika te stranke.

„CRNI BOX” tvrdi da je presudnu ulogu u njegovom prelasku imalo obećanje visokog funkcionera NSD-a da će mu pomoći u otplati rata stambenog kredita. Prema istoj objavi, Radević je uz 1.000 evra iz Skupštine nastavio da prima još 680 evra na redovnom radnom mjestu.

Čak i bez bankovnih izvoda o otplati kredita, nesporna je činjenica da je u prvom mjesecu poslije pristupanja NSD-u dobio konsultantski posao plaćen novcem građana. Zato NSD mora da saopšti po kojim kvalifikacijama je diplomirani menadžer turizma izabran za konsultanta poslanika Jovana Vučurovića, koje je konkretne poslove obavljao i šta su građani Crne Gore dobili za novac koji mu je isplaćen.

Stranica koja promoviše Radevića i napada njegove protivnike

Prema „Istrazi 03”, Radević lično upravlja stranicom „Podgorica info”, koja je postala njegova glavna medijska platforma. Na toj stranici redovno se objavljuju njegove izjave, televizijski nastupi i političke poruke, dok se protivnici NSD-a predstavljaju kao neprijatelji srpskog naroda i Srpske pravoslavne crkve.

„Podgorica info” nije samo stranica koja povremeno prenese Radevićevu izjavu. Njen sadržaj sistematski prati njegove političke potrebe, brani njegove stavove i otvara prostor za napade na ljude sa kojima je Radević ili rukovodstvo NSD-a u sukobu.

Ista politička linija vidljiva je na „Društvenom portalu” i „Sedmom bataljonu”. „Društveni portal” objavljuje Radevićeve napade, dok pojedine sadržaje neposredno preuzima od „Sedmog bataljona”. Stranice jedna drugoj prosljeđuju poruke, stvaraju privid više nezavisnih izvora i istu političku kampanju šire prema različitim grupama pratilaca.

Kao još jedan dio sistema označena je stranica „Vasojevići – najveće srpsko pleme”, na čijoj se naslovnoj fotografiji nalaze funkcioneri Nove srpske demokratije. Prema navodima istraživanja, upravo se ova stranica koristi za najnečasnije napade, dok zatim „Društveni portal” i „Sedmi bataljon” preuzimaju i pojačavaju iste poruke.

Tako se formira zatvoren propagandni krug: jedna stranica objavljuje napad, druga ga predstavlja kao vijest, treća ga dodatno širi, a stranački funkcioneri dobijaju mogućnost da tvrde kako sa sadržajem nemaju nikakve veze.

Treći krak iste mreže

„Istraga 03” ne pojavljuje se izolovano. U prvom dijelu serijala objavljeni su podaci o stranici „Sedmi bataljon”, koja je ranije nosila naziv „Pravda za Vesnu Bratić”. Isti fejsbuk identifikacioni broj pratio je stranicu kroz promjenu naziva i političke orijentacije, dok su objave počele da se koriste za napade na Aleksandra Vučića, Milana Kneževića, Vladislava Dajkovića i druge srpske političke predstavnike.

„Politika” je o tom digitalnom tragu pisala u tekstu „Anonimna stranica za političke obračune ‘Sedmi bataljon’”.

U drugom dijelu istraživanja kao koordinator mreže označena je Ksenija Mandić Kljajić, dok su kao operativci pomenute funkcionerka NSD-a Jelena Milošević i druge osobe bliske vrhu stranke. Sada je u trećem dijelu kao nova karika označen Boban Radević – čovjek koji je poslije političkog preleta dobio funkciju u NSD-u, plaćeni angažman u Skupštini i snažnu podršku istog kruga stranica.

To više nije niz slučajnih podudarnosti. Riječ je o prepoznatljivom modelu u kojem su političke funkcije, javni novac, stranačka infrastruktura i anonimne stranice isprepleteni oko istog centra i usmjereni protiv istih meta.

Andrija Mandić više ne može da se pravi da ne vidi

Predsjednik NSD-a Andrija Mandić sada je glavna politička adresa odgovornosti. Njegova sestra označena je kao koordinator mreže, funkcioneri i ljudi bliski stranci kao administratori i operativci, a plaćeni konsultant poslanika NSD-a kao čovjek koji upravlja jednom od centralnih medijskih stranica.

Mandić zato mora da saopšti da li je rukovodstvo NSD-a upoznato sa radom „Podgorice info”, „Sedmog bataljona”, „Društvenog portala” i stranice „Vasojevići – najveće srpsko pleme”, da li funkcioneri stranke tim stranicama dostavljaju materijale i ko finansira njihov rad.

Boban Radević mora da odgovori da li je osnovao „Podgoricu info”, ko ima pristup toj stranici i kakav je njegov odnos sa administratorima ostalih naloga. Ćutanje poslije ovako konkretnih navoda samo bi dodatno učvrstilo sumnju da stranice bez impresuma predstavljaju neformalni medijski štab NSD-a.

Posebno je neprihvatljivo da se sve to radi pod srpskim imenom. Politička platforma koja sebe naziva „novim srpskim odgovorom” ne može istovremeno da toleriše mrežu za napade na Srbiju, predsjednika Aleksandra Vučića i srpske političare u Crnoj Gori koji ne pristaju na Mandićevu kontrolu.

Nekada su takvi napadi dolazili iz struktura Demokratske partije socijalista. Danas se, prema objavljenim podacima, iste metode sprovode preko ljudi koji su se domogli vlasti zahvaljujući glasovima Srba.

Slučaj Bobana Radevića je priča o sistemu u kojem se odanost vrhu NSD-a nagrađuje funkcijama i novcem građana, dok anonimne stranice služe za disciplinovanje svakoga ko odbije da se povinuje jednom partijskom centru.