General Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i jedna od najznačajnijih ličnosti novije srpske istorije, preminuo je danas u Hagu poslije duge i teške bolesti, objavili su mediji pozivajući se na njegovu porodicu. Imao je 84 godine.

Srpski general upokojio se daleko od svoje zemlje i najbližih, u pritvorskoj bolnici u kojoj je posljednje godine života proveo gotovo nepokretan, narušenog zdravlja i pod palijativnom njegom. Uprkos brojnim molbama porodice, ljekara, Srbije i Republike Srpske, nije mu omogućeno da posljednje dane provede među svojima i da se od života oprosti na zemlji kojoj je pripadao i za koju se borio.

Za ogroman dio srpskog naroda, naročito zapadno od Drine, Ratko Mladić bio je i ostao komandant koji je u najtežim godinama stao na čelo Vojske Republike Srpske i preuzeo odgovornost za odbranu naroda izloženog ratu i ponovnom strahu od nestanka sa vjekovnih ognjišta. Njegovo ime postalo je nerazdvojno od stvaranja i odbrane Republike Srpske, najveće pobjede srpskog naroda u tragičnom raspadu Jugoslavije.

Posljednji apeli ostali bez odgovora

Samo nekoliko dana prije Mladićeve smrti, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić javno je upozorio da je general „de fakto na samrti” i zatražio bar minimum čovječnosti – da mu bude dozvoljeno da umre u svojoj zemlji.

„Da li je ostalo nedjelju ili pet nedjelja, svejedno je. Mogli su, kao što su čekali Nebojšu Pavkovića da bukvalno dođe do dvije nedjelje pred smrt, pa ga pustili u zemlju da dođe makar da umre tamo gdje je živio i za šta se borio”, rekao je Vučić 18. avgusta.

Predsjednik Srbije naglasio je da taj apel nema veze sa haškim presudama niti sa tim šta ko misli o generalu Mladiću, već isključivo sa humanim odnosom prema čovjeku na kraju života.

„Zašto se tako ponašaju i zašto to rade, ništa ne razumijem, da budem iskren. Nije to baš ona civilizacija o kojoj su nam pričali tolike godine i decenije”, poručio je Vučić. Srna

Ministar pravde Nenad Vujić uputio je 24. avgusta još jedno pismo predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma Grasijeli Gati Santani, tražeći da se hitno razmotri novi zahtjev porodice. Srbija je ponudila liječenje, institucionalni nadzor i palijativnu njegu, ali je i taj apel ostao bez ishoda.

Čak su i medicinski nalazi samog Mehanizma potvrdili da je Mladić ušao u završnu fazu života i da smrt može nastupiti u svakom trenutku. Ipak, Hag nije dozvolio da posljednje dane provede u Srbiji, bliže supruzi Bosiljki, sinu Darku i porodici. Vlada Srbije

Vojnički put i odbrana Republike Srpske

Ratko Mladić rođen je 12. marta 1942. godine u Božanovićima kod Kalinovika. Njegov otac Neđo, partizanski borac, poginuo je 1945. godine u borbi protiv ustaša, ostavivši porodicu u teškim poslijeratnim okolnostima.

Poslije završene Vojne akademije u Beogradu započeo je karijeru u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Službovao je u Skoplju, Kumanovu, Štipu, Prištini i Kninu, napredujući kroz komandne dužnosti do najviših oficirskih položaja.

Za komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske imenovan je 12. maja 1992. godine. Na njenom čelu ostao je tokom čitavog Odbrambeno-otadžbinskog rata, komandujući vojskom koja je odbranila Republiku Srpsku i omogućila da srpski narod zapadno od Drine dobije politički i teritorijalni okvir potvrđen Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Poslije više godina skrivanja uhapšen je 26. maja 2011. u Lazarevu kod Zrenjanina i izručen Haškom tribunalu. Prvostepeno je 2017. osuđen na doživotni zatvor, a presuda je potvrđena 2021. godine. Mladić je do kraja odbacivao krivicu, dok je veliki dio srpske javnosti postupak protiv njega doživljavao kao dio selektivne haške pravde, u kojoj su srpske žrtve i zločini nad Srbima nerijetko ostajali bez pravosudnog odgovora.

Pred sudom istorije i Boga

Smrću generala Ratka Mladića završen je zemaljski put oficira čije je ime već odavno preraslo jednu biografiju i postalo dio kolektivnog pamćenja srpskog naroda.

O njemu će se i dalje sporiti u političkim salonima i pisati različite istorije. Ipak, u narodu koji je predvodio u godinama borbe ostaće slika generala među vojnicima, na prvoj liniji, sa uvjerenjem da se otadžbina ne brani riječima, već ličnom žrtvom, odgovornošću i vjernošću zakletvi.

Hag mu nije dozvolio da se vrati svojoj zemlji. Nije mu omogućio ni posljednje dane uz porodicu. Ali mu nije mogao oduzeti mjesto u pamćenju naroda čiju je vojsku predvodio i čiju je Republiku branio.

General Ratko Mladić sada odlazi pred sud istorije i pred jedini nepogrešivi sud – sud Božji.

Neka mu Gospod podari Carstvo nebesko, a srpski narod vječni spomen.