Lažna vjera pod maskom odbrane MCP: Đedoimani vjernik prijeti Milanu Kneževiću prebijanjem

PODGORICA – Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević ponovo se našao na meti teških uvreda i poruka u kojima se otvoreno govori o fizičkom nasilju, ovog puta u objavi korisnika Fejsbuka Jova Petrovića.

U objavi je Knežević najprije nazvan bezbožnikom koji je „udario na Crkvu“, nakon čega autor iznosi niz uvreda, ali i rečenice u kojima opisuje kako bi se fizički obračunao sa liderom DNP-a.

Povod za ovakav napad, sudeći prema sadržaju same objave, jesu Kneževićevi javni istupi o pitanjima koja se tiču Srpske pravoslavne crkve, crkvene hijerarhije i mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.

Međutim, ovaj slučaj otvara i jedno šire pitanje koje se već duže vrijeme prepoznaje u dijelu crnogorske javnosti – fenomen takozvane „đedoimanosti“, odnosno političke i društvene zaslijepljenosti kultom jedne ličnosti, koja kod pojedinaca poprima obrise gotovo nedodirljivog autoriteta.

Ta pojava postaje naročito problematična onda kada se odanost ličnosti predstavlja kao mjera pravoslavlja, pa se svako ko postavi pitanje, iznese drugačiji stav ili kritikuje postupke crkvenih velikodostojnika automatski proglašava „bezbožnikom“, neprijateljem Crkve ili izdajnikom.

Upravo se u tome može prepoznati ozbiljan fenomen – pretvaranje vjere u personalni kult i svođenje Srpske pravoslavne crkve na granice jedne mitropolije ili na odnos prema jednom crkvenom velikodostojniku. Takva logika, umjesto crkvenog jedinstva, stvara utisak postojanja svojevrsnih „vjernika Mitropolije crnogorsko-primorske“, a ne vjernika Srpske pravoslavne crkve kao jedinstvene kanonske Crkve.

Kada ta vrsta identifikacije preraste u agresiju prema svakome ko se usudi da dovede u pitanje političke ili javne postupke bilo kojeg crkvenog velikodostojnika, onda više nije riječ samo o političkom neslaganju, već o fenomenu koji zaslužuje ozbiljnu društvenu analizu.

„Zamislite kad jedan bezbožnik ima petlje da nas uči crkvenoj hijerarhiji i kada ovaj šizofreni degenerik dobija ovoliko medijske pažnje“, napisao je korisnik, nastavljajući napad tvrdnjom da Knežević navodno djeluje po nalogu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića kako bi se narušili „autoritet i ugled mitropolita Joanikija“.

Najozbiljniji dio objave uslijedio je potom, kada autor prelazi sa političkih i ličnih uvreda na opisivanje fizičkog nasilja.

„Kunem vam se na sve što imam, kada bi bio u mogućnosti i kada se zbog toga ne bi moralo odgovarati i ići u zatvor, tukao bih ga...“, navodi se u objavi, uz dalje veoma vulgarne formulacije koje redakcija neće prenositi u cjelosti.

Autor potom dodaje da bi Kneževića stavio na takve muke da bi proklinjao dan kada se rodio.

„Ali za takve stvari se kod nas ide u zatvor, pa ću da strpljivo sačekam dane kad bude jeo ponjavu na umrli čas i kad bude molio za oprost ako uopšte bude Bog milostiv prema ovom ludaku“, stoji u nastavku objave.

Upravo taj dio poruke pokazuje koliko daleko može da ode zaslijepljenost kada se političko ili crkveno neslaganje pretvori u ličnu mržnju. Posebno je indikativno što se u istoj objavi poziva na Boga, Crkvu i vjeru, dok se istovremeno opisuju prebijanje, mučenje i fizički obračun sa političkim neistomišljenikom.

Ta protivrječnost otvara pitanje kakva se to vjera brani prijetnjama i mržnjom i može li se pravoslavlje uopšte svoditi na bespogovornu odanost jednom čovjeku, pa bio on političar ili crkveni velikodostojnik.

Napad se ni tu ne završava. Knežević je nazvan i „indijancem“ i „politički mrtvim“, dok autor njegov politički angažman povezuje sa nekadašnjim crnogorskim političarima i službama iz vremena vlasti Mila Đukanovića.

„Džabe se koprcaš, ovo što ti radiš su prije tebe radili Perović, Kilibarda“, napisao je autor, uz tvrdnju da ih je „Milova služba dugo godina finansirala“, nakon čega Kneževiću poručuje da će „iza svakog ćoška slušati prozivke“.

Riječ je o još jednom u nizu veoma agresivnih napada na Kneževića na društvenim mrežama, a intenzitet uvreda prema predsjedniku DNP-a naročito je porastao poslije njegovih posljednjih javnih nastupa, među kojima su gostovanje na ADRIA televiziji i govor u Mrkonjić Gradu.

Knežević je posljednjih nedjelja u više navrata javno govorio o odnosima unutar srpskog političkog korpusa u Crnoj Gori, položaju Srpske pravoslavne crkve i odnosima Podgorice i Beograda, što je izazvalo oštre političke polemike, ali i napade koji su u pojedinim slučajevima izašli daleko izvan okvira političke kritike.

Objava Jova Petrovića posebno se izdvaja zbog eksplicitnog pominjanja prebijanja i „muka“ kojima bi Knežević bio izložen kada, kako sam autor navodi, za to ne bi postojala krivična odgovornost.

Zato ovaj slučaj nije samo pitanje jedne neprimjerene objave na društvenim mrežama. On ukazuje i na mnogo dublji problem – pojavu u kojoj dio ljudi sopstvenu pripadnost Crkvi dokazuje agresijom prema svakome ko ne dijeli njihov odnos prema određenoj ličnosti.

Takva „đedoimanost“, shvaćena kao zaslijepljenost kultom ličnosti i nespremnost da se razdvoje vjera, Crkva i ljudska ličnost, može postati opasna upravo onda kada iz sfere emocionalne identifikacije pređe u javni govor mržnje i prizivanje fizičkog obračuna.

Srpska pravoslavna crkva je mnogo šira i starija od bilo kog pojedinačnog mitropolita, episkopa ili političkog trenutka. Svođenje pripadnosti SPC na odanost jednoj ličnosti ili jednoj eparhiji suštinski je suprotno njenom sabornom karakteru, a još je problematičnije kada se takva odanost koristi kao opravdanje za prijetnje političkim neistomišljenicima.

Da li je sporni sadržaj prijavljen policiji ili tužilaštvu i da li će nadležni organi procijeniti da li u njemu postoje elementi nekog krivičnog djela, za sada nije poznato.

Snimak objave, međutim, pokazuje koliko se granica između političkog neslaganja, uvrede i otvorenog prizivanja nasilja na društvenim mrežama sve češće briše. Posebno zabrinjava činjenica da se u ovom slučaju fizičko nasilje ne pominje usputno, već se opisuje kao nešto što bi autor, prema sopstvenim riječima, učinio kada zbog toga ne bi morao da „odgovara i ide u zatvor“.

Kada se uz takve poruke istovremeno poziva na Crkvu, Boga i pravoslavnu vjeru, onda pitanje „đedoimanosti“ više nije samo politička dosjetka ili termin iz javnih polemika, već pojava čije posljedice mogu biti daleko ozbiljnije od jedne objave na Fejsbuku.