HERCEG NOVI – Otvaranje 39. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festival 22. avgusta dobilo je neočekivan politički zaplet pošto glumac Dragan Mićanović, iako zvanično najavljen da proglasi festival otvorenim, nije održao pripremljeni govor. Umjesto njega festival je otvorila ministarka kulture i medija Tamara Vujović, dok je predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić ostao jedan od centralnih aktera odluke kojom je spriječeno da filmska svečanost preraste u političku tribinu o prilikama u Srbiji. Lider DNP-a Milan Knežević javno je u Skupštini Crne Gore upravo Katiću pripisao zaslugu što Mićanoviću nije omogućeno da održi, kako je rekao, „klasičan politički govor”.

Tekst koji su crnogorski mediji objavili kao Mićanovićev pripremljeni govor pokazuje da njegova suština nije bila filmska. Glumac je namjeravao da govori o protestima u Srbiji, odgovornosti poslije tragedije u Novom Sadu, nasilju ispred fakulteta i položaju kulturne scene, uz tvrdnju o njenoj „sistematskoj eliminaciji”. Govor je sadržajno bio direktno oslonjen na teme studentskih blokada i političkog sukoba koji već duže vrijeme traje u Srbiji. Sam Mićanović je i ranije javno podržavao studentske proteste i govorio o njihovom potencijalu da dovedu do promjene sistema vrijednosti.

Aleksandar Vučić u objavljenom tekstu nije pomenut imenom, ali to ne mijenja politički karakter obraćanja. Sa festivalske bine u Herceg Novom trebalo je da se govori o temama koje pripadaju unutrašnjoj političkoj borbi u Srbiji, i to u trenutku kada blokaderski pokret i dio opozicione javnosti nastoje da svoje poruke internacionalizuju. U takvoj situaciji odluka da se svečano otvaranje ne pretvori u produžetak političke kampanje iz Srbije predstavljala je zaštitu karaktera festivala, a ne spor o tome da li Mićanović privatno ima pravo da podržava proteste ili kritikuje srpsku vlast.

Posebnu dimenziju čitavom slučaju daje Milojko Spajić. Radio-televizija Crne Gore je 22. avgusta u 20.13 časova, manje od sat vremena prije svečanosti, objavila da će na otvaranju govoriti premijer Crne Gore, kao i da će Mićanović zvanično proglasiti festival otvorenim. Nijedno se nije dogodilo. Prema nezvaničnim saznanjima, Spajić je već bio krenuo ka Kanli kuli kada je obaviješten da Mićanović neće održati pripremljeni govor. Njegov eskort je potom kod kružnog toka u Meljinama okrenut u suprotnom smjeru, poslije čega se premijer nije pojavio na ceremoniji. Taj detalj kabinet premijera do sada nije zvanično potvrdio, ali je nesporno da je Spajić neposredno pred početak bio najavljen kao govornik, a da se na otvaranju nije pojavio.

Spajićevo prisustvo imalo bi i institucionalnu logiku, jer je Ministarstvo kulture i medija Vlade Crne Gore, uz Opštinu Herceg Novi, pokrovitelj festivala. Zbog toga njegov izostanak neposredno poslije promjene protokola dodatno pojačava političku težinu čitavog slučaja. Umjesto najavljene kombinacije Spajića i Mićanovića, pred publiku su izašli Vujovićeva i Katić, a sporni politički tekst nije pročitan.

U tom raspletu Katić je pokazao političku samostalnost koja se u Crnoj Gori ne podrazumijeva. Iako je funkcioner Demokratske Crne Gore, nije dozvolio da interes festivala i Herceg Novog bude podređen dnevnopolitičkom scenariju. Knežević je upravo zbog toga javno pohvalio njegov postupak, ocjenjujući da festival nema nikakve veze sa izborima i političkim sukobom vlasti i opozicije u Srbiji. Suština Katićevog poteza zato nije u zabrani Mićanoviću da ima politički stav, već u odbijanju da mu se za taj stav ustupi svečano otvaranje festivala čiji su domaćini i finansijeri institucije Crne Gore.

Dio crnogorskih NVO i PEN centar slučaj su predstavili kao cenzuru i napad na umjetničku slobodu, tvrdeći da javna institucija nema pravo da odlučuje koji je politički govor prihvatljiv na kulturnoj manifestaciji. Ta argumentacija, međutim, ostavlja po strani osnovno pitanje svrhe same manifestacije. Sloboda govora ne podrazumijeva automatsko pravo da se svaka kulturna pozornica pretvori u političku govornicu, posebno kada je riječ o unutrašnjim obračunima u susjednoj državi.

Čitav slučaj zato nosi i neprijatnu asocijaciju na kraj devedesetih godina, kada je poslije sukoba Mila Đukanovića sa Beogradom Crna Gora postala važna pozornica političke kampanje protiv tadašnjih vlasti u Srbiji, a u tim kampanjama učestvovao je i dio javnih ličnosti i glumaca iz Beograda. Danas su Srbija i Crna Gora nezavisne države i upravo zbog toga bi povratak takvog modela bio još problematičniji: kulturni festivali ne bi smjeli da postanu poligon sa kojeg se vodi politička borba protiv državnog rukovodstva susjedne zemlje.

Mićanović je najavio da će o svemu govoriti poslije završetka festivala 28. avgusta, pa tek tada treba očekivati njegovu potpunu verziju događaja. Do tog trenutka, međutim, osnovna hronologija je jasna: bio je najavljen da otvori festival, pripremio je politički intoniran govor o prilikama u Srbiji, govor nije održan, Spajić se uprkos najavi nije pojavio, a festival su pred publikom predstavljali Katić i Vujovićeva.

Herceg Novi je tako izbjegao da jedna filmska manifestacija postane još jedna scena blokaderske političke kampanje iz Srbije. U tome je suština cijelog slučaja, a Stevan Katić je pokazao da interes grada i festivala može da stavi ispred političkih pritisaka i očekivanja bilo koje partijske centrale.