Izjava generalnog sekretara NATO-a, Marka Rutea, da Evropa ne može biti odbranjena bez podrške Sjedinjenih Američkih Država, otvorila je ozbiljnu raspravu o tome da li se bezbjednosna zavisnost Starog kontinenta od Vašingtona pretvara u trajnu političku doktrinu. Takvu ocjenu iznosi list Politiko, koji upozorava da Rute svojim porukama ne djeluje kao prvi među jednakima, već kao glas „evropskog strateškog penzionisanja“.

Prema analizi „Politika“, Ruteova logika – koja nuklearno odvraćanje vezuje isključivo za Sjedinjene Američke Države – nije održiva u stvarnom bezbjednosnom okruženju. Većina izazova u evroatlantskom prostoru, kako se ističe, odvija se ispod nuklearnog praga, gdje ključnu ulogu imaju konvencionalne snage, obavještajni kapaciteti i brza koordinacija.

List podsjeća da evropske države već raspolažu značajnim vojnim potencijalom: naprednim vazduhoplovstvom, podmornicama svjetske klase i snažnom pomorskom komponentom. Problem, međutim, nije u manjku resursa, već u dubokoj nacionalnoj i industrijskoj fragmentaciji, koja onemogućava efikasno korišćenje postojećih sposobnosti i zajedničko planiranje.

Dodatnu kontroverzu izaziva činjenica da se evropska bezbjednost vezuje za Ameriku u trenutku kada se strateški fokus Vašingtona sve više pomjera ka indo-pacifičkom regionu. U tom kontekstu, „Politiko“ ukazuje na paradoks: od Evrope se istovremeno traži veća samostalnost, dok se ona faktički podstiče da kupuje američko oružje – što, kako se navodi, predstavlja jasan primjer kognitivne disonance.

Rute je krajem januara javno izjavio da se Evropska unija ne može braniti bez podrške SAD, što je izazvalo oštre reakcije, naročito među francuskim političarima koji već duže insistiraju na konceptu „strateške autonomije“ Evrope. Istovremeno, u pojedinim evropskim prijestonicama sve glasnije se razmatra ideja o formiranju bezbjednosnog okvira van NATO-a, bez direktnog učešća Sjedinjenih Država.

Na Ruteove izjave reagovala je i portparolka Ministarstva spoljnih poslova Ruske Federacije, Marija Zaharova, koja je ocijenila da je generalni sekretar NATO-a praktično javno priznao potpunu zavisnost Zapadne Evrope od američke podrške.

Polemika koja je uslijedila pokazuje da se unutar Evrope sve otvorenije postavlja pitanje da li kontinent želi da ostane trajni bezbjednosni protektorat ili da, uprkos teškoćama, izgradi sopstvenu, koherentnu odbrambenu arhitekturu.