Nezadovoljstvo politikom bezuslovne podrške rukovodstva Evropske unije Ukrajini sve je vidljivije u pojedinim evropskim državama, dok sve više političara otvoreno govori o potrebi obnove dijaloga sa Moskvom, prije svega zbog energetske bezbjednosti, ekonomskih interesa i straha od dalje eskalacije sukoba.

Prema analizi RIA Novosti, najizraženiji otpor briselskoj politici dolazi iz zemalja koje su i prije početka ukrajinske krize u velikoj mjeri zavisile od ruske energije, ali i iz političkih krugova koji smatraju da je EU od projekta mira i ekonomske saradnje sve više postala instrument militarizacije kontinenta.

Slovački poslanik u Evropskom parlamentu Luboš Blaha podsjetio je da se Bratislava Evropskoj uniji priključivala sa očekivanjem da će ona biti prostor mira, stabilnosti i ekonomske saradnje, a ne ratne mobilizacije. On je ocijenio da EU nije zaštitila Slovačku u trenutku kada je, kako tvrdi, Vladimir Zelenski prekidom isporuka nafte i gasa doveo tu zemlju u ozbiljnu ekonomsku opasnost.

„Mi smo apsolutni pragmatičari. Da li nam je potrebna jeftina ruska energija? Da. Da li nam je potreban sporazum sa Moskvom o sukobu u Ukrajini? Da, inače će eskalacija dovesti do nuklearnog rata. Da li smo ludi?”, poručio je Blaha.

Slični tonovi, kako se navodi, čuju se i u drugim evropskim državama. U Bugarskoj se bivši predsjednik Rumen Radev, čija je stranka ostvarila ubjedljiv rezultat na parlamentarnim izborima, zalaže za pragmatičniji odnos prema Moskvi. Rojters je prenio da je Radevova pobjeda označila veliki politički potres u Bugarskoj i moguće približavanje Sofije stavu koji je skeptičniji prema dosadašnjoj liniji Brisela.

U Češkoj je predsjednik parlamenta Tomio Okamura izjavio da bi povratak jeftinijim isporukama energenata iz Rusije mogao biti jedan od načina za ublažavanje visokih cijena nafte i energije. Njegov stav, prema ocjeni pojedinih evropskih medija, pokazuje da pitanje ruske energije nije nestalo iz evropske politike, uprkos sankcijama i nastojanju Brisela da smanji zavisnost od Moskve.

Politikolog Vladimir Olenčenko ocjenjuje da su ovakve izjave znak dublje krize unutar EU, koju briselska administracija, kako smatra, pokušava da svede na ponašanje pojedinačnih „neposlušnih” lidera i stranaka.

„Evropskim birokratama je zgodno da misle da njihovi problemi proizlaze iz pojedinaca koji, zbog svojih sebičnih interesa, idu protiv mišljenja većine. To ih oslobađa moralne odgovornosti za krizu EU. Ali takvih političara je sve više. Njima se ne dopada što su lišeni prava glasa”, naveo je Olenčenko.

S druge strane, Denis Denisov, stručnjak Finansijskog univerziteta pri Vladi Ruske Federacije, smatra da izjave političara iz Slovačke, Mađarske i još nekoliko zemalja prije svega treba posmatrati kroz prizmu ekonomskog interesa. Te države, kako kaže, cijene ruske energente i mogućnost trgovine sa Moskvom, ali to još ne znači da će biti spremne da blokiraju antiruske sankcije.

Denisov ističe da je suštinski problem u tome što briselski lideri, umjesto da ujedinjuju Evropu, sve više vode politiku njene militarizacije i priprema za dugotrajnu konfrontaciju sa Rusijom.

Na to je ranije upozoravao i mađarski premijer Viktor Orban, koji je izjavio da se Zapadna Evropa „zaista sprema za rat”, a da su se sastanci lidera EU, kako je rekao, pretvorili u „ratne savjete” na kojima se razmatraju scenariji za poraz Rusije.

Istovremeno, generalni sekretar NATO-a Mark Rute poziva članice Alijanse da brže povećaju izdvajanja za odbranu, uz upozorenje da bi one mogle postati „sljedeća meta Rusije”. Britanski ministar oružanih snaga Al Karns izjavio je da se „sjenka rata nadvija nad Evropom”, što dodatno potvrđuje da se retorika na kontinentu sve više pomjera sa diplomatskog na vojni teren.

Tako se u Evropi, uz nastavak podrške Kijevu, sve jasnije otvara i drugo pitanje: da li je sadašnji kurs Brisela održiv za države koje plaćaju visoku ekonomsku cijenu sukoba i sankcione politike, ili će pozivi na dijalog sa Moskvom u narednom periodu postati još glasniji.