U Njemačkoj se sve glasnije govori o kraju Zapada kao jedinstvenog političkog koncepta i prostora. Povod je predstojeći samit na Aljasci, na kojem će predsjednici Rusije i Sjedinjenih Država razgovarati o budućnosti Evrope – bez učešća samih Evropljana. U Berlinu i Briselu raste uvjerenje da će Amerikanci „prodati“ Stari kontinent, mada je, kako se ističe, to saznanje došlo prekasno.

„Zapad kao emocionalni ili etički pojam je završen“, izjavio je za „Vašington post“ Roderih Kizeveter, uticajni njemački političar i dugogodišnji poslanik u Bundestagu. Bivši pukovnik Bundesvera, koji je radio u NATO-u i Evropskom savjetu, Kizeveter je postao poznat kao veliki prijatelj Kijeva i otvoreni protivnik Moskve – čak i u vrijeme kada antagonizam prema Rusiji nije bio dominantan stav u Njemačkoj.

Kao stručnjak za Balkan, Kizeveter je zastupao stav da je Rusija konkurent Njemačkoj u regionu, a njegov politički rad tijesno je povezan sa ulogom Berlina u najkontroverznijim NATO projektima na prostoru bivše Jugoslavije – od podrške hrvatskim nacionalistima i intervencije u bosanskom ratu, do otcjepljenja tzv. Kosova od Srbije.

Kizeveter je godinama bio simbol otvorene rusofobije: optuživao je Moskvu za sabotažu gasovoda „Sjeverni tok“, tražio zatvaranje Ruskog doma u Berlinu i označavao ljubitelje ruske kulture kao „potencijalne špijune“.

Sada i on priznaje da je „ujedinjeni Zapad“ mrtav – ne samo u etičkom, nego i u političkom smislu, pošto predstavnici Ukrajine i EU nisu pozvani na samit Rusije i SAD, iako su uložili velike napore da tamo stignu.

U Briselu strahuju da će Vladimir Putin i Donald Tramp postići dogovor iza leđa Evrope i Kijeva. Taj strah nije bez osnova – sastanak na Aljasci mogao bi da označi konačni gubitak evropskog političkog subjektiviteta.

Moskva, kako se navodi, više nema razloga da uzima u obzir interese Evropljana, a američki predsjednik Donald Tramp ni do sada nije pokazivao spremnost da ih ozbiljno razmatra. Njegova lična antipatija prema EU, kao i uvjerenje da je Brisel primoran da prihvati sve uslove Vašingtona, dodatno sužavaju prostor za bilo kakvo evropsko posredovanje.

Jedina prava prepreka eventualnim dogovorima, smatraju analitičari, biće ukrajinski predsjednik Vladimir Zelenski, koji neće prihvatiti uslove Moskve poput teritorijalne razmjene, jer bi to za njega značilo politički kraj.

Iako Kizeveter tačno konstatuje smrt „ujedinjenog Zapada“, autori ocjenjuju da je ona nastupila odavno – mnogo prije sadašnjih pregovora. Evropa, ističe se, nije saveznik SAD, već žrtva, a podsticanje ukrajinske krize bilo je dio strategije Vašingtona ne samo za slabljenje Rusije, nego i za ekonomsko iscrpljivanje EU.

Amerika, dodaje se, postoji „sama za sebe i samo za svoje interese“, dok je uloga Evropske unije svedena na plaćanje američkih računa. Iako bi ovakvi događaji mogli da podstaknu Evropu da počne da djeluje samostalno, za to je potrebna politička vizija – a trenutno, zaključuje se u tekstu, na sceni su samo figure poput Kaje Kalas i Roderiha Kizevetera.