Šoljica tamne, baršunaste kafe više je od brze doze kofeina: italijanski espreso cijenjen je društveni i kulturološki ritual koji u Italiji smatraju nacionalnom baštinom vrijednom Uneskovog statusa.

Italijani popiju otprilike 30 miliona šoljica espresa dnevno. Od Venecije do Sicilije, u porculanskim šoljicama ili u malim čašama, s kapljicom mleka ili bez njega, svaka šoljica predstavlja im gest prijateljstva.

“Espreso je prilika da kažete prijatelju da vam je stalo”, kazao je vlasnik napuljskog kafića Đambrinus – Masimilijano Rosati, koji je pomogao u pripremi prijedloga za uvršćenje espresa na UN listu svjetske nematerijalne baštine.

- Espreso se pije svakodnevno u svako doba. To je trenutak zajedništva, trenutak čari - izjavio je za AFP.

Po savjetima Italijanskog instituta za espreso, on mora da ima “zaokružen, bogat i baršunast” ukus i “lješnnik-smeđu do tamno-smeđu pjenicu, s karakterističnim žućkastim odsjajem”.

Mora da ima dugotrajnu aromu koja ima “note cvijeća, voća, prepečenca i čokolade”; kažu iz instituta osnovanog za očuvanje espresa.

Italija je na listu nematerijalne baštine već uvrstila brojne tradicije i običaje među kojima su traženje tartufa, umjeće izrade napuljske pice, mediteranska ishrana i tradicionalna izrada violina iz Kremone, rodnog mjesta Antonija Stradivarija.

;t=1s