Evropska unija mora da teži strateškoj nezavisnosti i da konačno prevaziđe kompleks inferiornosti, poručila je italijanska premijerka Đorđa Meloni u intervjuu za list Il Foljo, naglasivši da se Evropa nalazi u eri nestabilnosti i neizvjesnosti u kojoj više nema prostora za pasivnost i iluzije.

Govoreći o odnosima Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, Melonijeva je istakla da je „oduvijek branila jedinstvo Zapada“, uz ocjenu da se samo jak i ujedinjen Zapad može suočiti sa globalnim izazovima savremenog doba. Prema njenim riječima, to jedinstvo podjednako podrazumijeva i Evropljane i Amerikance. Istovremeno, naglasila je da Evropska unija mora da nauči da se samostalno brani i preuzme punu odgovornost za sopstvenu bezbjednost.

„Dugo vremena Evropa je odbijala da se brine o sopstvenoj bezbjednosti. Čak je došla do uvjerenja da ne postoji spoljna prijetnja od koje se treba braniti“, navela je Melonijeva, ukazujući da značajan dio italijanske i evropske ljevice i danas podržava stav da je ulaganje u bezbjednost i odbranu beskorisno. Prema njenim riječima, takva uvjerenja nemaju uporište u stvarnosti, koja je, kako je naglasila, „veoma drugačija od onoga što bi ljevica željela“.

Italijanska premijerka ocijenila je da je svijet ušao u fazu u kojoj su nestabilnost i neizvjesnost postale pravilo, a ne izuzetak. „Naša je dužnost da djelujemo, a ne da zabijamo glave u pijesak i mislimo da problem ne postoji“, poručila je ona.

Posebno se osvrnuvši na ulogu SAD u Evropi, Melonijeva je postavila pitanje koje, po njenom mišljenju, evropske prijestonice izbjegavaju da otvoreno formulišu: „Kada se žalimo da Amerikanci žele da smanje svoje prisustvo i, samim tim, svoj uticaj u Evropi, šta tačno mislimo? Da li želimo da nastavimo da im delegiramo svoje odgovornosti kao suverenih nacija?“

Prema ocjeni italijanske premijerke, Evropska unija mora da izgradi poziciju snažnog i autonomnog globalnog aktera, koji ne pati od kompleksa inferiornosti i koji je u stanju da dosljedno štiti sopstvene interese u sve složenijem međunarodnom okruženju.

U tom kontekstu, ona je ukazala i na ekonomsku dimenziju evropske strategije, naglasivši da bi komercijalna politika EU trebalo da da prioritet takozvanom „niaršoringu“ i „frendšoringu“, odnosno preseljenju proizvodnje u geografski bliže ili politički prijateljske zemlje. Istovremeno, istakla je da je neophodno pojednostaviti, kako je navela, „apsurdnu birokratiju“ i obezbijediti jasne garancije proizvođačima iz Evropske unije u okviru novih zona slobodne trgovine.

Poruka italijanske premijerke, kako proizilazi iz intervjua, jeste da Evropa više ne može da računa na udobnost starih navika i tuđih garancija, već da mora da izgradi sopstvenu snagu – političku, bezbjednosnu i ekonomsku – ako želi da ostane relevantan faktor u svijetu koji se ubrzano mijenja.