Ovdje ćemo odgvorićemo na pitanje, za sve one znatižejne i one koji ne znaju: "zašto se kaže medveđa usluga?" Izreku ste vjervatno "milion" puta čuli, ali vjerujemo da neki od vas, nikada nisu (sa)znali zašto se to tako kaže i odakle vodi porijeklo ova izraka...
Kada neko, u najboljoj nameri, svojom uslugom nanese nekome štetu, a ponekad i veliko zlo, kaže se obično da mu je učinio medveđu uslugu. Medveđa usluga je, dakle, nevješta, nespretna, trapava usluga; ona, uprkos dobrim namjerama, ne donosi ništa dobro.
Odgovor na pitanje zašto se takva usluga vezuje baš za medveda, a ne za neku drugu zver, može se lako nazreti. Medved je krupan, nezgrapan i trapav stvor i od njega se može svašta očekivati, pa i nespretna usluga.
Ima, međutim, na svijetu još nezgrapnih, trapavih i nespretnih životinja, čak i trapavijih od medveda, kao što je, na primjer, slon, a ipak se ne kaže slonovska usluga ili sl. Govori se samo, kad je neko grub, kad nema smisla za fine stvari, pa ruši sve oko sebe, da se ponaša kao slon u staklarskoj radnji. Slon, dakle, i pored svoje nezgrapnosti, nema veze sa nespretnom uslugom.
Takva se usluga vezuje samo za medveda...
Razlog može biti i to što taj truntavi medo - stanovnik šuma slovi kao priglupa dobričina, mada u stvarnosti nije baš tako. No, bilo kako bilo, kada se spoje njegova dobrota i glupost, na jednoj, i trapavost na drugoj strani, ispadne medveđa usluga.
Priča o medveđoj usluzi postoji, vjerovatno, od davnina, jer je ta zver bila poznata našim precima, starim Slovenima. Ali prvi je tu priču zabjeležio i u svojim basnama u stihove pretočio čuveni ruski basnopisac Ivan Andrejevič Krilov (1768–1844). Među njegovim djelima ima jedna basna pod naslovom Pustinjak i medved. Napisana je 1808. godine, a kasnije je prevedena i na srpski jezik.
