Kukamo od 2019. godine, kada je pao posljednji lijep snijeg u Beogradu, kako se klima promijenila, kako je stalno 40 stepeni, kako nam „đeca nikada neće napraviti Snješka i grudvati se po ulicama grada“… Kukamo kako je smog zbog klimatskih promjena, kako bi to sve bilo „rastjerano, samo kad bi padao bez prestanka dva, tri dana“… Kukamo kako je vazduh pun virusa i bakterija, jer „to bi dobar snijeg sve pobio ODMAH“.

Kad, ne lezi vraže, pao snijeg… KUKAMO ŠTO JE PAO SNIJEG.

Ne kukaju, naravno, svi. Kukaju „dijelovi društva“. To su oni isti koji kukaju kad nema autoputeva, a kad ih dobiju poslije više decenija, onda kukaju što nemamo more. Na primjer.

To su oni što kukaju što nemamo brze vozove, a kad ih dobiju, kažu: „Ma, skupa karta…“, a putuju njima svaki dan. Kukaju radi kukanja, jer time opravdavaju vlastitu lijenost i nesposobnost.

To su oni što su kukali što se gradi Beograd na vodi, a danas su više u Galeriji nego na poslu.

To su oni kojima je smetao jedan Ćacilend, a nije im smetalo na desetine hiljada njihovih blokada.

To su licemjeri. Neradnici. Pozeri. Gradski „fejkeri“. To su oni koji, na primjer, kukaju o teroru u „kulturi“, dok snimaju po 20 serija na RTS-u. Oni posebno kukaju.

To su kočničari opšteg razvoja. Jer oni ne vole da svima bude dobro. Oni ne vole da i neki „sendvičar“ dođe u priliku da pošalje dijete na more, na fakultet, na usavršavanje negdje u Milano, Pariz…

Oni ne vole da je zemljoradniku dostupno da u Galeriji vidi nešto svjetsko. Jer ako to svima bude dostupno, oni će prestati da budu „elita“, pošto će se vidjeti koliko su šuplji i prazni.

Decenijama nam prodaju lažne priče o svojoj bitnosti i posebnosti, dok se sunčaju na Hvaru ili skijaju na Alpima. Pozeri koji imaju nasljedne funkcije, jer imaju pozicije, na primjer na FDU, koje se prenose s koljena na koljeno, i jer su za njih rezervisane razne NVO organizacije koje treba nešto da nam „objasne“.

Zato mrze Vučića. Zato je on prepreka za sve.

Jer Vučić nije seljačina. Vučić je gradsko dijete. Vučić je obrazovan. Vučić, kad nešto ne zna, uči dok ne nauči. Vučić je čuo i za Ganse i za Kraftverk, čitao je sve živo – od Čerčila do najvećih svjetskih filozofa.

Vučić uči o vinima, filmu, svemu. Ne zato što je kompleksaš, nego zato što je vrijedan, zainteresovan i radoznao. A oni su mislili da imaju tapiju na fejk-znanje. A on ima znanje koje je realno i utemeljeno.

On se zanima i za moderne tehnologije, za VI, za sve što treba da znaju naša đeca kako bi Srbija imala sigurnu budućnost i perspektivu.

I sada tu dolazimo do problema.

Vučić zna i za Baju Malog Knindžu, zna svaki manastir, zna svako selo. Štaviše, Vučić je prepješačio svaki metar Srbije. Vučić se na ulici „pita s ljudima“, izljubi se sa bakama koje su na tezgama.

Vučić ne prezire svoj narod, nego ga voli i poštuje. Vučić ne dijeli građane Srbije na manje i više vrijedne. Ne dijeli narode koji žive u Srbiji – prigrlio je sve, ne samo Srbe, već i Mađare, Bošnjake, sve.

Ne dijeli takođe ni Srbe na „prekodrince“, „dođoše“, „starosjedioce“. Vučić ne misli da je nadvrsta. On je čovjek iz naroda.

A to je isti onaj Vučić koji razgovara sa svjetskim državnicima na engleskom, ruskom, bogami i njemačkom. Zvuči otrcano, ali je istina – svjetski, a naš!

To posebno smeta lažnoj eliti. Jer su oni decenijama voljeli da drugarima iz eks-ju i po ambasadama objašnjavaju kako Srbija treba da bude jedna u nizu identičnih regionalnih tvorevina.

A Vučić je od Srbije napravio modernu silu koja se izdvaja, a istovremeno nam je vratio nacionalni ponos i dostojanstvo i nije se odrekao naše tradicije. Naprotiv.

I tu se vraćamo na „problem“.

Vučić je izjednačio građane. Uveo takmičenje. Otvorio prozor svijeta svakom seljaku. Doveo Galeriju za sve, a ne samo za „elitu“. Dao mogućnost svima da 365 dana u godini vrijede jednako, a ne samo na dan glasanja.

I tu je nastao cijeli „problem“ sa „elitom“.

Uništio im je višedecenijski koncept parazitiranja i prodavanja mu*a za bubrege. A mogao je – da je licemjer, da je loš čovjek – mogao je bez truda da bude „jedan od njih“.

E, tu ih je upropastio.

Vučić je „odabrao“ ono što je po rođenju – da bude jedan iz naroda.