Jedan od najuspješnijih instrumenata za implementaciju geostrateških ciljeva globalizma tokom poslednjih pola vijeka bile su NVO. U nepodobnim režimima imale su zadatak da podstiču tenzije, organizuju proteste i obojene revolucije.

U društvima gdje je izvršen prevrat, ili tamo gdje je režim bio potpuno lojalan njihovim sponzorima, NVO su imale zadatak da po svaku cijenu održavaju sistem. Predstavnicima NVO plaćani su basnoslovni grantovi, prolazili su specijalne kurseve i programe obuke na Zapadu, a bio im je obezbijeđen i neograničen prostor u vodećim državnim i privatnim medijima. Izvori finansiranja bili su raznovrsni od zapadnih ambasada, državnih i paradržavnih fondova, pa sve do multinacionalnih kompanija. Sa finansiranjem NVO dobijale su i apsolutnu političku zaštitu. Jedan od glavnih zadataka bila NVO bila je kompromitacija i targetiranje svih političkih subjekata i javno angažovanih pojedinaca koji su od strane finansijera sa Zapada bili prepoznati kao prijetnja realizaciji njihovih geostrateških interesa.

Nerijetko, NVO nisu podrivale samo krajnje nepodobne režime, već i one koji nisu bili 100% poslušni. Bivši ukrajinski premijer Nikolaj Azarov pričao mi je da je kao načelnik poreske službe u Ukrajini početkom 2000-ih otkrio da se grantovi odobreni za razvoj turizma na Zapadu Ukrajine u potpunosti troše na finansiranje akcije ”Ukrajina bez Kučme”. Prema njegovim sjećanjima kada su službenici upali u prostorije jedne NVO u Lavovu zatekli su ”dva džaka novca, jedan u dolarima i drugi grivnjama iz kojih su plaćani aktivisti da idu i protestuju u Kijev”. Na sličan način 10-ak godina biće organizovan i finansiran Evromajdan, čije će posledice po Ukrajinu biti fatalne. Politika Leonida Kučme znatno je bila bliža Zapadu nego Moskvi, ali nije bio spreman za potpunu konfrontaciju sa Rusijom.

Prvi obrisi NVO na Balkanu su se pojavili početkom 80-ih. Kako tvrdi bivši funcioner SDB Dragan Filipović u NVO regrutovana su mahom djeca naših diplomata i generala, koja su imala prilike da borave i školuju se na Zapadu. Imena koja Filipović pominje u svojoj knjizi ”Anatomija globalističkog smrada”, a koja su doživjela današnje dane, i dalje su aktivna na javnoj sceni i naravno podržavaju proteste.

Jedna od slobodno možemo reći revolucionarnih mjera nove američke administracije predstavlja odluka o de fakto zatvaranju američke državne agenicije USAID. Zapošljavala je preko 10.000 ljudi, bila pristuna u preko 100 zemalja i raspolagala godišnjim budžetom od preko 40 milijardi dolara. Krajem februara srpsko Više javno tužilaštvo uputilo je zamolnicu američkom ministartvu pravde da dostavi informacije o finansiranju NVO od strane USAID. Od Amerikanaca se traže informacije, ugovori, računi, izvodi iz banaka i ”nalazi vještaka da li su srpske NVO nenamjenski trošile sredstva i stekle dobit kriminalnim aktivnostima.” Zaista vrijedna i značajna inicijativa.

Crnogorska NVO ”Centar za građansko obrazovanje” prije godinu i po dana je za 425.000 evra kupila luksuzan poslovni prostor od kompanije Bemaks, bliske bivšem režimu Mila Đukanovića. Luksuzne nekretnine, automobili, život na visokoj nozi uglavnom sačinjavaju imovinske kartone rukovodstva NVO organizacija u Crnoj Gori, koji su viškove grantova nerijetko znali da preko mikrokreditnih finansijskih organizacija plasiraju po zelenaškim kamatama. Bilo bi zaista važno da i u Crnoj Gori neko od nadležnih stisne petlju i u Vašington uputi sličnu zamolnicu kao srpsko tužilaštvo.

Klasičan model djelovanja i finansiranja jedne NVO možemo vidjeti na primeru ”Pokreta Tvrđava” iz Smedereva. Aktivan su bili organizator protesta u tom gradu i učesnik drugih masovnih protesta po gradovima Srbije. Formalno se bave ekološkim temama, zagađenjem vazduha od djelatnosti Željezare Sartid u vlasništvu kineske Hesteel grupe. Ova NVO finansira se direktno iz projekata EU, a posredno preko partnerskih projekata sa Beogradskom otvorenom školom – BOŠ od strane Federalnog ministarstva za ekonomsku saradnju i razvoj Njemačke, GIZ-a, britanske ambasade, USAID-a i neizbježnog Soroševog ”Fonda za otvoreno društvo”. Da li bi se NVO ”Pokret Tvrđava” tako energično bavila Sartidom da je u vlasništvu njemačke, britanske, ili američke kompanije i da li bi učestvovala u protestima da nemaju amin svojih sponzora, procijenite sami.

Bez obzira na revolucionarne postupke sumnjam iskreno da će se i Trampova administracija odreći u potpunosti NVO kao instrumenta za realizaciju svojih geostrateških ciljeva. Ipak, za očekivati je ozbiljne redukcije i promjenu sadašnje postave NVO zvezdi granta, koja je četvrt vijeka bila iznad naše države i zakona. Njemci i Britanci teško da će biti jednako izdašni i sposobni da finasiraju NVO agenturnu mrežu kako su ranije to radili Amerikanci.

Ipak, ukoliko u dogledno vrijeme iz Vašingtona dođe pozitivan odgovor na zamolnicu srpskog tužilaštva, redukcija, pa i gubitak finansiranja neće vjerovatno biti najveći problem naših zvijezdi granta. Davno je rečeno da je pravda spora, ali dostižna.