Svoje prve političke korake sam napravio u Novoj srpskoj demokratiji 2016. godine sa tek navršenih 18 godina. I dalje pod euforijom protesta Demokratskog fronta i nasilnog razbijanja šatorskog naselja, vjerovao sam u ove ljude i u neku bolju Crnu Goru koju su obećavali da će da naprave.
Kampanja "Mi ili on", ta, moja prva, je istorija sama po sebi. Savršeni spotovi, pjesma, političke poruke, mi, tada mladi, preplavljujemo ulice Crne Gore u cilju obaranja poslednjeg diktatora Evrope, za koga su svi mislili da je nedodirljiv. Sve je bilo savršeno, svaki govor bez mane. Te godine se Milu Đukanoviću dobro uzdrmala fotelja i svjestan toga fabrikuje državni udar, silu na sramotu i optužuje Andriju za pokušaj terorizma.
Pored svog tog progona, suđenja, koje svakako iscrpi čovjeka i politički i na svaki drugi način, Andrija i ostali lideri DF-a nikad nisu zaboravili mlade njihovih partija... Marko, Koča, Sara, Nikola, Miloš, Filip, Milica, Kristina, Vuk, Milena i mnogi drugi... Kakva ekipa, kakvi su to performansi bili. Nermin Abdić ukloni sliku Kosovke djevojke iz Kliničkog centra, mi im ponesemo novu. Protesti u ASK-u zbog kuće Mila Đukanovića... Uspomena, svaka od njih prekrasna.
Svo svoje političko djelovanje je Andrija usmjerio na rušenje Mila Đukanovića, ali je uvijek bio i politički učitelj. Nikad nije želio da ostavi Crnu Goru bez dobro potkovanih političkih nasljednika koji će uvijek biti na braniku Ideje. Danas vidite sva ova imena koja sam nabrojao kako obavljaju državne i opštinske funkcije, na ponos svom rodu. I to ih obavljaju na način da su omiljeni u narodu.
Sve su to zasluge ovog čovjeka.
Svo istorijsko djelovanje i trud Andrije Mandića je dovelo do toga da bude političar koji je zapečatio kraj Mila Đukanovića. Stao je u odbranu svetinja, zajedno sa svojim kolegama i upisao se u istoriju kao čovjek koji ni po koju cijenu nije dopustio da tadašnja vlast takne nešto što je sveto. Po Božjem promislu, Crkva je ta koja je zapečatila kraj onog bezbožnika, kao što smo to uradili i svi mi koji smo stali u odbranu svetinja, pa i on, koliko god mu se spočitava da nije. Odigrao je svoju od Boga mu datu ulogu. To je radio prvenstveno kao član Crkve, vjernik, pa tek onda kao političar.
Danas, Andrija Mandić ubira plodove svog truda i rada. Danas je Andrija Mandić, Srbin, predsjednik Skupštine Crne Gore.
Da nam služi na ponos i na čast!
Andrija, srećno! Slava rodu!
Stav autora ne održava nužno stavove portala Aloonline.me
