BEOGRAD – Više javno tužilaštvo u Beogradu objavilo je danas opsežnu analizu izvještaja komisije Vrhovnog javnog tužilaštva od 10. novembra, ocjenjujući da su njenim postupanjem dovedene u pitanje osnovne garancije samostalnosti javnih tužilaca, propisane Ustavom Srbije i Zakonom o javnom tužilaštvu.
U dokumentu od 24 strane, zavedenom 16. novembra pod brojem A 946/26, VJT detaljno osporava zaključke komisije, način na koji je nadzor sproveden, kao i prijedloge za pokretanje krivičnih i disciplinskih postupaka protiv glavnog javnog tužioca Nenada Stefanovića i pojedinih javnih tužilaca.
Posebnu težinu ovom dokumentu daju pojedinačna izjašnjenja tužilaca koji su postupali u sedam predmeta obuhvaćenih nadzorom, a kojima, kako se navodi, nije pružena mogućnost da se izjasne prije nego što je izvještaj objavljen.
„Izveštaj obiluje paušalnim i subjektivnim ocenama, vanpravničkom argumentacijom, na bazi neutemeljenih pretpostavki o motivima”, navodi se u analizi VJT.
Iz ovog tužilaštva posebno ukazuju na protivrječnost između činjenica koje je komisija zaista utvrdila i težine mjera koje je predložila.
„Komisija ni sama ne kaže da je nešto utvrdila, već da ’smatra’, ali je to ne sprečava da kao meru predloži krivično gonjenje za krivično delo zloupotreba službenog položaja iz člana 359 stav 1 Krivičnog zakonika”, ističe se u dokumentu.
Sporna uloga Branka Stamenkovića
U uvodnom dijelu analize VJT iznosi niz primjedaba na organizaciju, sastav i postupanje komisije, formirane rješenjem vrhovnog javnog tužioca od 27. oktobra.
Navodi se da ovlašćenim predstavnicima beogradskog VJT nije bio omogućen uvid u rješenje o formiranju komisije, zbog čega, kako tvrde, nije bilo jasno ko su njeni članovi, kakav im je mandat i na koji način donose odluke.
Dodatnu nedoumicu, prema izjašnjenju, predstavljala je činjenica da je komisija različitih dana dolazila u izmijenjenom sastavu, zbog čega se postavlja pitanje kontinuiteta nadzora.
Kao posebno problematično izdvojeno je postupanje javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva Branka Stamenkovića, koji je 2. novembra, dok je nadzor još trajao, gostovao na televiziji Insajder.
Prema navodima VJT, Stamenković je u tom televizijskom nastupu govorio o tri moguća ishoda nadzora – pokretanju disciplinskog postupka, podnošenju krivične prijave ili izdavanju obaveznog uputstva u pojedinačnom predmetu.
U analizi se naglašava da tom prilikom nije pomenuo četvrtu mogućnost – da nadzorom uopšte ne budu utvrđene nepravilnosti.
„Iz ovakvog stava i ovakvog javnog istupanja člana komisije, te prejudiciranja ishoda nadzora, a i sadržine izveštaja koji je potom usledio, proizlazi da je postupanje komisije predstavljalo određenu vrstu ’prikupljanja dokaza’”, navodi se u izjašnjenju.
VJT ocjenjuje da takvo postupanje otvara sumnju da je institut nadzora korišćen radi unaprijed planiranog pokretanja postupaka protiv tužilaca, umjesto radi nepristrasne provjere zakonitosti njihovog rada.
U dokumentu se ukazuje i na problem pristupa predmetima koji sadrže tajne podatke. Prema navodima VJT, pojedini članovi komisije nisu posjedovali odgovarajuće sertifikate, zbog čega im nije mogao biti omogućen uvid u takve spise.
Sedam predmeta kao osnov za ocjenu rada cijelog tužilaštva
Jedan od najznačajnijih prigovora VJT odnosi se na obim nadzora i zaključke koji su na osnovu njega izvedeni.
Komisija je, prema dokumentu, analizirala sedam predmeta i na osnovu njih ukazala na postojanje „sistemskih obrazaca” u postupanju glavnog javnog tužioca i pojedinih tužilaca.
Iz VJT podsjećaju da u ovom tužilaštvu operativno radi 75 nosilaca javnotužilačke funkcije, iako je sistematizacijom predviđeno 103.
Tokom 2025. godine formiran je 19.151 predmet, od kojih su na kraju godine 4.333 ostala neriješena, dok je od početka 2026. godine formirano 16.202 predmeta.
„Upitno je kako je komisija, pored datog ukupnog broja predmeta u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu, na osnovu uzorka od sedam obrađenih predmeta uočila ’sistemske obrasce u postupanju glavnog javnog tužioca i pojedinih javnih tužilaca’”, ističe se u analizi.
Posebno se osporava upotreba kvalifikacija koje, prema ocjeni beogradskog tužilaštva, prevazilaze okvire stručnog nadzora.
Iz VJT navode da je nedopustivo da se u izvještaju najvišeg tužilaštva koriste pejorativni izrazi, tumače motivi i „misaoni tok” postupajućih tužilaca i iznose vanpravna mišljenja.
Slučaj „zvučni top”: VJT tvrdi da je analiziralo više od 70 snimaka
Najobimniji dio pojedinačnih izjašnjenja odnosi se na predmet poznat kao „zvučni top”, povodom događaja na protestu u Beogradu 15. marta 2025. godine.
Tužioci odbacuju zaključak komisije da su prilikom odlučivanja polazili od unaprijed formiranog stava da sporno sredstvo nije upotrijebljeno.
Kao argument navode obim prikupljenih dokaza, među kojima su 151 izjava učesnika skupa, 133 ljekarska izvještaja, snimci gradskih kamera, više od 70 audio i video-zapisa, vještačenja, 33 dopisa i izjašnjenja MUP-a, BIA i Ministarstva odbrane, analiza Vojnotehničkog instituta i izvještaj Republičkog seizmološkog zavoda.
Razmatrani su i materijali organizacije Earshot, karakteristike uređaja LRAD, kao i saopštenje proizvođača tih uređaja, kompanije Genasys.
VJT posebno osporava tvrdnju da je oko 150 građana potvrdilo da je osjetilo dejstvo zvučnog ili akustičnog oružja.
Kako se navodi, izjave učesnika nisu bile jednoznačne. Pojedini su prijavljivali zvuk aviona, motocikla ili vozila koje se približava, drugi su govorili o huktanju, zvižduku, vibracijama, strahu ili naglom kretanju ljudi, dok su neki naveli da nisu čuli nikakav neobičan zvuk.
U analizi se ukazuje i na različite ocjene dokaza organizacije Earshot i proizvođača LRAD uređaja.
Tužioci navode da je organizacija Earshot analizirala 12 snimaka, od kojih su četiri, prema njenoj ocjeni, sadržala zvuk koji odgovara buci koju proizvode određeni akustični uređaji. VJT, međutim, smatra da je bilo neophodno ispitati zbog čega takav zvuk nije registrovan na ostalim snimcima istog događaja.
Istovremeno se ukazuje na saopštenje kompanije Genasys od 20. marta 2025. godine, u kojem je proizvođač naveo da LRAD sistem nije korišćen na protestnom skupu.
Prema ocjeni VJT, komisija nije dala odgovarajuće obrazloženje zbog čega jednim dokazima pridaje veću težinu nego drugim.
Tužioci odbacuju i primjedbe da nisu analizirali autentičnost i tehničke karakteristike snimaka, tvrdeći da su u dokaznom postupku razmatrali i snimke koje su dostavile organizacije civilnog društva, kao i materijal objavljen na društvenim mrežama.
Filozofski fakultet: Spor oko provjera poslije smrti studentkinje
Drugi predmet odnosi se na postupanje povodom tragičnog događaja na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 26. marta 2026. godine, kada je studentkinja preminula nakon pada sa prozora petog sprata.
VJT navodi da je predmet formiran radi provjere eventualnih propusta uprave fakulteta i Rektorata, posebno imajući u vidu okolnosti boravka lica u zgradi, upotrebu pirotehničkih sredstava i poštovanje bezbjednosnih propisa.
U izjašnjenju se osporavaju primjedbe komisije na zakonitost i osnovanost preduzetih provjera.
Pomilovanja: Odbačena prijava ne sprečava nove provjere
Povodom predmeta koji se odnosi na postupak pomilovanja, postupajući tužilac odbacuje navode da je krivična prijava odbačena bez potrebnih provjera, pod uticajem vanpravnih razloga.
Navodi se da je prijava podnijeta bez dokaza koji bi u tom trenutku ukazivali na postojanje osnova sumnje za krivično djelo.
Posebno se naglašava da odbacivanje krivične prijave ne znači da je predmet trajno zatvoren za nove dokaze.
„Rešenje o odbačaju krivične prijave ne predstavlja presuđenu stvar”, navodi se u izjašnjenju, uz objašnjenje da se provjere mogu nastaviti ukoliko se pojave nove činjenice.
Prijava fonda „Vista Rika”: Spor o nadležnosti
U predmetu pokrenutom po krivičnoj prijavi punomoćnika investicionog fonda „Vista Rika”, postupajući tužilac Aleksandar Milošević osporio je zaključke komisije o navodnim nepravilnostima i pitanju nadležnosti.
On je naveo da su od Narodne banke Srbije i Uprave za sprečavanje pranja novca zatražena obavještenja neophodna za provjeru prijave.
Prema njegovom izjašnjenju, tek tokom postupanja saznao je da lice obuhvaćeno prijavom obavlja određenu funkciju u Upravi za sprečavanje pranja novca, što je imalo značaja za dalje odlučivanje o nadležnosti.
U analizi se ukazuje i na razliku između provjere zakonitosti postupanja službenog lica i utvrđivanja eventualnog krivičnog djela pranja novca, uz tvrdnju da komisija nije pravilno sagledala predmet krivične prijave.
Povređivanje studenata: Osporene primjedbe o kvalifikaciji djela
Poseban dio analize odnosi se na postupke povodom povređivanja učesnika protestne šetnje u Ulici Jurija Gagarina na Novom Beogradu 24. januara 2025. godine.
Tužioci odbacuju primjedbe komisije o pravnoj kvalifikaciji krivičnih djela i načinu vođenja postupka.
U dokumentu se objašnjava da su pojedine kvalifikacije preispitane nakon analize iskaza osumnjičenih, oštećenih i očevidaca, kao i da su razmatrane okolnosti koje se odnose na postojanje namjere, posljedice po oštećene i uslove pod kojima se događaj odigrao.
Posebno se navodi da je u jednom predmetu izuzeće javne tužiteljke Jelene Belosavljević zatraženo zbog sumnje u nepristrasnost, uz pozivanje na njeno prisustvo protestnom okupljanju neposredno prije događaja.
VJT naglašava da zakon predviđa institut izuzeća i da njegova primjena sama po sebi ne može biti dokaz zloupotrebe hijerarhijskih ovlašćenja.
Fakultet dramskih umjetnosti: Spor oko dokaza i odgovornosti učesnika
U predmetu koji se odnosi na događaj kod Fakulteta dramskih umjetnosti, komisija je, prema navodima VJT, osporila odluku da se protiv dijela prijavljenih lica krivična prijava odbaci, dok je protiv drugih postupak nastavljen.
Postupajući tužilac Miodrag Marković odbacio je primjedbe na svoj rad i ocijenio da su zaključci komisije neosnovani.
U izjašnjenju se navodi da su odluke donošene na osnovu raspoloživih dokaza i da je za strožu pravnu kvalifikaciju bilo neophodno utvrditi postojanje zakonskih obilježja krivičnog djela, uključujući dokaze o povezanosti učesnika.
Posebno se ukazuje na to da je u odnosu na tri lica podnijet optužni prijedlog i da su kasnije zaključeni sporazumi o priznanju krivičnog djela, dok je u odnosu na druga lica postupanje imalo drugačiji ishod.
Izručenje SAD: Sud odlučivao o pritvoru i elektronskom nadzoru
Sedmi predmet odnosi se na postupak izručenja dvojice osumnjičenih Sjedinjenim Američkim Državama.
VJT navodi da je komisija pogrešno izjednačila procesnu ulogu tužilaštva sa nadležnošću suda koji odlučuje o pritvoru i mjerama obezbjeđenja prisustva okrivljenih.
U izjašnjenju se priznaje da je došlo do propusta u pogledu nadležnosti, ali se naglašava da je konačnu odluku o zamjeni pritvora zabranom napuštanja stana uz elektronski nadzor donio sud.
Prema dokumentu, pošto je u avgustu 2025. godine utvrđeno da su osumnjičeni napustili prostorije u kojima su boravili i samovoljno uklonili elektronske uređaje za praćenje, postupajući tužilac predložio je određivanje pritvora.
Iz VJT ukazuju i na propuste u dostavljanju međunarodne pravne dokumentacije, ali ih dovode u vezu sa preopterećenošću i nedostatkom tužilaca.
VJT: Ako je postojao „paratužilački sistem”, zašto nije reagovano pet godina
Jedan od najoštrijih djelova analize odnosi se na kvalifikaciju komisije da je glavni javni tužilac Nenad Stefanović uspostavio „paratužilački sistem”.
VJT osporava takvu ocjenu i podsjeća da je Stefanović stupio na dužnost 1. januara 2022. godine.
Prema argumentaciji iz dokumenta, takva kvalifikacija istovremeno nameće pitanje postupanja Vrhovnog i Apelacionog javnog tužilaštva u prethodnom periodu, budući da su imala zakonska ovlašćenja za kontrolu rada nižih tužilaštava.
Iz VJT ukazuju da vrhovni javni tužilac ima mogućnost pristupa aplikaciji SAPO, u kojoj se nalaze predmeti beogradskog tužilaštva, kao i da su o njegovom postupanju redovno objavljivana saopštenja.
Podsjeća se i da je tokom Stefanovićevog mandata izdato jedno obavezno uputstvo u pojedinačnom predmetu, u slučaju „EPS”, kada je predmet poslije hapšenja osumnjičenih oduzet VJT i ustupljen Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal.
Pored toga, donijeta su dva rješenja o supstituciji, u predmetu „Nadstrešnica” i predmetu protiv Branka Stamenkovića.
Iz beogradskog tužilaštva smatraju da su nadzorni organi imali mogućnost da blagovremeno reaguju ukoliko su uočavali nepravilnosti.
Zakonska zaštita tužilaca i pitanje krivične odgovornosti
U analizi se posebno ukazuje na član 57 Zakona o javnom tužilaštvu, kojim je predviđena zaštita nosilaca javnotužilačke funkcije od odgovornosti za mišljenje i odluke donijete prilikom vršenja funkcije, osim u zakonom propisanim slučajevima.
VJT naglašava značaj krivičnog djela kršenja zakona od strane sudije ili javnog tužioca iz člana 360 Krivičnog zakonika, smatrajući da je komisija zanemarila poseban pravni okvir odgovornosti nosilaca pravosudnih funkcija.
Iz ovog tužilaštva osporavaju i prijedloge da se izvještaj dostavi Javnom tužilaštvu za organizovani kriminal radi provjera eventualne zloupotrebe službenog položaja, navodeći da sumnje moraju biti potkrijepljene konkretnim činjenicama i dokazima.
Posebno se ukazuje na zakonske odredbe koje u određenim okolnostima isključuju disciplinsku odgovornost kada su propusti posljedica nedostatka tužilaca, velikog priliva predmeta i neodgovarajućih uslova rada.
Izvještaj objavljen prije nego što je VJT dobilo priliku da odgovori
Beogradsko tužilaštvo ukazuje i na redosljed postupanja Vrhovnog javnog tužilaštva.
Prema navodima iz analize, izvještaj komisije objavljen je na internet stranici Vrhovnog javnog tužilaštva prije nego što je dostavljen VJT u Beogradu, koje nije dobilo priliku da se prethodno izjasni.
U dokumentu se ističe da je time zanemareno jedno od osnovnih načela pravičnosti – da se prije donošenja zaključaka sasluša i druga strana.
VJT smatra da je javnim iznošenjem teških kvalifikacija o radu pojedinih tužilaca, bez njihovog prethodnog izjašnjenja, nanijeta šteta ne samo njihovom profesionalnom ugledu već i povjerenju građana u cjelokupnu javnotužilačku organizaciju.
„Ovakav izveštaj možda bi mogao da se opravda da dolazi od strane laičke javnosti koja ima pravo na svoj stav i mišljenje bez obzira na činjenice, ali ne i kada ga potpisuju najviši predstavnici javnotužilačke profesije”, naglašava se u analizi.
Na kraju dokumenta postavlja se pitanje odgovornosti za, kako VJT ocjenjuje, štetu pričinjenu tužilačkoj organizaciji selektivnim i tendencioznim ocjenjivanjem rada beogradskog tužilaštva.
„Budući da je Vrhovno javno tužilaštvo na čelu javnotužilačke hijerarhije, smatramo da je važno ukazati da je ovakvo postupanje neprihvatljivo, a u najmanju ruku i opasno”, navodi se u zaključku.
VJT poručuje da se ustavne i zakonske garancije samostalnosti javnih tužilaca moraju primjenjivati na sve nosioce javnotužilačke funkcije, uključujući i one čiji rad kontroliše najviše tužilaštvo.
Objavljena analiza predstavlja odgovor VJT na nalaze komisije. Njeni navodi sami po sebi ne znače da su zaključci nadzora poništeni, niti da je utvrđena nezakonitost u postupanju Vrhovnog javnog tužilaštva. Spor se odnosi na zakonitost nadzora, osnovanost predloženih mjera i granice ovlašćenja unutar javnotužilačke organizacije.
Komentari (0)