Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić poručio je da je Beograd Briselski sporazum, potpisan prije 13 godina, ispunjavao u dobroj vjeri, ali da su, kako ističe, zauzvrat stizale obmane i iz Prištine i od Evropske unije. U opširnom intervjuu za Kosovo onlajn, povodom godišnjice potpisivanja sporazuma 19. aprila, Vučić je ocijenio da je suštinski cilj cijelog procesa bio da Srbija prizna nezavisnost tzv. Kosova, uz istovremeno izbjegavanje formiranja Zajednice srpskih opština.

Podsjetio je da 2013. godina nije bila nimalo laka za Beograd, već da je taj dan bio ispunjen teškim kompromisima u gotovo nemogućim uslovima. Kako je naveo, postignuto je rješenje koje je garantovalo elementarna prava srpskom narodu na Kosovu i Metohiji i njegov opstanak, a da pri tome nije značilo priznanje kosovske državnosti. Ističe da su pritisci bili ogromni sa svih strana, ali da su delegacije Srbije, u čijem je radu učestvovao, nastojale da zaštite nacionalne interese najsnažnije što je bilo moguće.

Prema njegovim riječima, u tom trenutku moralo se voditi računa i o ekonomskom oporavku zemlje, kako Srbija ne bi bila izolovana i sankcionisana. Opisujući stanje države, podsjetio je na period u kojem je Srbija ostala bez stotina hiljada radnih mjesta, bez fabrika, puteva, škola i bolnica, naglašavajući da je u takvim okolnostima postignut sporazum u kojem su druga strana i posrednici očekivali dodatne ustupke – uključujući i buduće „de jure“ priznanje, kao i nametanje regionalnog komandanta policije za sjever, što je kasnije, kako tvrdi, dovelo do raspuštanja policije i nemira.

Vučić naglašava da je Beograd ispunjavao obaveze u dobroj vjeri, ali da su, kako kaže, „svi lagali“ – i albanska strana i njeno rukovodstvo, a još više Evropska unija kao garant. Iako lično nije potpisao sporazum, ističe da je bio svjestan da je riječ o najmanje lošem rješenju u datom trenutku. Podsjeća da se Srbija drži tog dokumenta, kao i Dejtonskog sporazuma, iako su oba bili predmet kritika, jer je, kako navodi, očigledno da velike sile nameću pravila koja same ne poštuju.

Posebno ukazuje na to da šest od deset ključnih tačaka sporazuma nije ispunjeno i da se sve odnose na formiranje Zajednice srpskih opština, što naziva „trinaestogodišnjom laži“. Ističe da ne treba Srbija da se stidi, već oni koji su garantovali sprovođenje dogovorenog.

Govoreći o razlozima zbog kojih se insistira na priznanju Kosova, Vučić navodi tri ključna motiva: prikrivanje događaja iz 1999, 2000. i 2008. godine, potrebu velikih sila da opravdaju svoje postupke u kontekstu aktuelnih globalnih kriza, kao i činjenicu da su, kako kaže, u slučaju Srbije pogazili sva načela međunarodnog prava. Dodaje da je zbog toga najlakše tražiti političare koji će prihvatiti sve što je učinjeno.

Iako je, kako ističe, i tada i sada bio okrenut budućnosti i želji za mirom i stabilnošću sa Albancima, priznaje da je u tome pogriješio. Ocijenio je da su i Priština i međunarodni faktor pokazali licemjerje, navodeći da bi svaki pokušaj da se sličan pristup primjeni u drugim krizama, poput Ukrajine, bio oštro osuđen.

Uprkos tome, naglašava da je dijalog neophodan i da Srbija mora učestvovati u razgovorima, jer je i najteži razgovor bolji od sukoba. Kao primjer dvostrukih standarda navodi slučajeve napada na Srbe na Kosovu i Metohiji, za koje, kako kaže, nije bilo interesovanja međunarodne zajednice, dok se istovremeno insistira na odgovornosti u drugim slučajevima.

Vučić upozorava da postoje pokušaji tihe integracije srpskih institucija u prištinski sistem, suprotno dogovorima, kao i da se uvode novi sporazumi koji se proglašavaju prioritetnim, iako nisu potpisani. Poručuje da Srbija razumije sve mehanizme pritisaka i da će nastaviti da štiti svoje interese, uz istovremeno jačanje ekonomije.

Navodi da Srbija nije slabija u znanju, već u snazi, ali da će nastaviti da se suprotstavlja u skladu sa Ustavom i očuvanjem teritorijalnog integriteta. Ističe i da država kontinuirano povećava podršku Srbima na Kosovu i Metohiji, uključujući pravnu i socijalnu pomoć.

Podsjeća da su, kako kaže, nepravde prema Srbiji kontinuirane od 1999. godine, uključujući kršenje Povelje UN i Rezolucije 1244, te da su brojni ustupci, od hapšenja političkih i vojnih lidera do drugih odluka, ostali bez očekivanih rezultata u evropskim integracijama.

Ipak, naglašava da Srbija ostaje na evropskom putu, ali da mora jasno sagledati realnost i izazove koji dolaze iz pitanja Kosova i Metohije. U tom kontekstu ukazuje i na formiranje regionalnih saveza koje ocjenjuje kao bezbjednosni izazov, ali ističe da Srbija jača svoje kapacitete kako bi odvratila potencijalne prijetnje.

Kada je riječ o Zajednici srpskih opština, Vučić smatra da Priština ne namjerava da je formira, već da će pokušati da ponudi alternativna rješenja u okviru svog sistema. Ocijenio je da je period diplomatskih pritisaka ušao u novu fazu, u kojoj se sve više koriste prijetnje sankcijama.

Naveo je da će Srbija nastaviti da jača saradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama, koje su, kako kaže, u pojedinim situacijama pokazale više razumijevanja, dok je izrazio skepsu prema pristupu evropskih institucija. Takođe je ukazao na, kako tvrdi, pokušaje geopolitičkog pritiska i okruženja Srbije.

Osvrćući se na optužbe da je Srbija „proksi“ Rusije, Vučić je istakao da Srbija vodi samostalnu politiku i da je ponosan na tu poziciju. Upozorava da regionalni bezbjednosni izazovi ostaju realni, ali da Srbija jača svoje kapacitete kako bi zaštitila svoje građane.

Ponovio je da Srbija ostaje posvećena dijalogu, ali da očekuje da se prvo ispune obaveze iz 2013. godine, nakon čega je spremna da ispuni i svoje obaveze.

Srbima na Kosovu i Metohiji poručio je da će država nastaviti da im pomaže i da nikada neće priznati nezavisnost Kosova, bez obzira na pritiske. Ističe da, uprkos teškoćama i odlasku stanovništva, postoji snažan duhovni i nacionalni oslonac koji se ogleda u, kako kaže, „kosovskom zavjetu“ i slobodarskom duhu Srbije.

Zaključio je da će period pred Srbijom biti težak, ali da vjeruje u povoljnije globalne okolnosti u narednim godinama, posebno u odnosima sa velikim silama, te da očekuje nastavak saradnje i sa Mađarskom na zajedničkim projektima i interesima.