U Skupštini GO Stari grad, u Beogradu, juče je održana Redovna godišnja skupština Saveza Srba iz Crne Gore. Skupštini je prisustvovao veliki broj delegata, među kojima i posebni gosti iz Crne Gore: šef Kabineta predsjednika Skupštine Crne Gore g. Velimir Đoković, predsjednik Skupštine opštine Tivat Miljan Marković i predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća u Crnoj Gori Momčilo Vuksanović.

Na Skupštini su jednoglasno usvojeni finansijski izvještaj i izvještaj o radu Saveza za 2023. godinu, program rada za tekuću godinu, novi Statut Saveza i Deklaracija o odlukama Vlade Crne Gore. Pozdravne besjede održali su predsjednik Saveza Željko Čurović, predsjednik Skupštine Saveza dr Jovo Drobnjak, potpredsjednik Skupštine Slavko Jeknić, te pomenuti gosti iz Crne Gore.

Deklaraciju je pred prisutnim delegatima i gostima pročitao predsjednik Saveza Željko Čurović.

[caption id="attachment_223709" align="aligncenter" width="877"] Predsjednik Saveza Srba iz Crne Gore Željko Čurović[/caption]

U nastavku prenosimo tekst deklaracije u cjelosti:


DEKLARACIJA O ODLUKAMA VLADE CRNE GORE

S obzirom na činjenicu da pripadamo srpskom narodu čiji su identitet, integritet, čast i dostojanstvo izloženi gaženju od 1948. godine, donošenjem dekreta o preimenovanju srpskog naroda u crnogorsku naciju bez vjere, dužni smo da iskažemo svoj stav po tim pitanjima.

U tom periodu jednoumne vladavine spaljena je jedna od najvećih srpskih biblioteka u manastiru Morači od 30 000 knjiga, desetine zlatnih jevanđelja i psaltira, neprocjenjivo blago pokradeno u umjetninama. Poređenja radi, Njemačka je prve bombe sručila na Narodnu biblioteku u Beogradu, a „oslobodioci“ su palili crkvene knjige na lomači. I danas u 21. vijeku, u takozvanom modernom svijetu, u svijetu – kako nam kažu – demokratije i ljudskih prava, spaljuju se knjige ruskih klasika na lomači, zabranjuju se nastupi ruskih umjetnika i sportista na manifestacijama u pomenutom svijetu. Savez Srba taj svijet ne prepoznaje kao civilizovano društvo, tako da zaključujemo da Srbima i nije mjesto u blizini onih naroda koji su vršili i vrše genocid, etnocid i kulturocid po svijetu. Sve što nam se dešavalo, dešava se i danas, tako da se ne može podvesti pod slučajnost.

Oni koji su vladali Crnom Gorom odbacili su Njegošev zavjet, rušeći mu grobnu crkvicu.

Crnogorski vlastodršci su se odrekli kosovskog zavjeta odričući se Kosova i Metohije, gazeći time i na korotnu kapu crnogorsku koja simbolizuje žal za Kosovom svojim crnim florom, gazeći ponos i čast Crnogoraca koji su živjeli Kosovom. Sve to i više od toga odlučili su mimo volje naroda koji ih je birao.

Oni koji su vladali Crnom Gorom uveli su državu u NATO. Njihov tadašnji premijer je istakao njihovu takozvanu „hrabrost“ da to učine „ bez obzira što je 85 % građana Crne Gore bilo protiv te odluke“. Današnja dvojka iz političkog subjekta Evropa sad saopštava da će u ime Crne Gore glasati za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, čime se rastače srpsko nacionalno biće i nastoji ukinuti Republika Srpska, kako smo čuli, „genocidna tvorevina“. Srbiji će tražiti ratne reparacije i učiniti takvim aktom da naša i buduće generacije Srba ne smiju demantovati tu činjenicu da smo napravili genodic nad jednim narodom. To će naši potomci učiti u udžbenicima, stideći se naroda kome pripadaju. To bi bio put kojim bi bježali od sebe samih. Put bez povratka.

Savez Srba iz Crne Gore se ograđuje od svih navedenih odluka svih vladajućih struktura iz Crne Gore koje su donosili kroz vrijeme vladanja, jer su bile uperene protiv srpskog naroda i države Srbije. Ograđujemo se od njihovog cinizma, lažnog osmijeha i lažnog pravdanja da oni ne žele da poremete odnose sa Srbijim navedenim zločinačkim aktima, iako čine nenadoknadivu štetu sadašnjoj i svim budućim generacijama srpskog naroda. Srpski narod nije ni zločinački, niti genocidan. Srbi su najstradalniji narod više od šest vijekova kako traje naše stradanje. Stradamo samo zato što se borimo za parče slobodnog neba, da ne budemo robovi.

U demokratskim društvima građani su poslodavci političarima koji ih biraju, a u slučaju postojeće vlade i predsjednika Crne Gore za koje su glasali, imaju pravo da traže odgovornost za njihovo nepočinstvo, jer oni očigledno imaju druge poslodavce kojima podnose račun. Ne smiju se Srbi zadovoljiti povećanjem plate, a zauzvrat da njihovi potomci dobiju stigmu genocidnog naroda za sva vremena. Puno korito se nikada nije moglo mjeriti sa ljudskom čašću.

Pamćenje je zaloga našeg opstanka! „Ovde ljudsko zapire poznanje!“

Ovu deklaraciju donosimo iz moralnih pobuda, „braneći se od zla domaćega“, svjesni činjenice da ne možemo opametiti ljude niti se nadamo da će nas gluvi čuti, niti da ćemo kod Brisela, Vašingtona, Berlina ili Istanbula probuditi ljudska osjećanja. Od njih se ničemu ne nadamo sem bombama, svilenom gajtanu, oštrom kocu ili srbosjeku. Svaka ćutnja na ovu temu je saučešće u zločinu. Zato rekosmo i spasismo dušu.