Kapital čeka prve velike kompanije na Beogradskoj berzi

Beograd je danas ekonomski centar regiona. U prepunom Sava centru svečano je otvorena prva velika konferencija „Kapital u pokretu“, koja je na jednom mjestu okupila vodeće domaće i regionalne investitore, bankare, regulatore i finansijske vizionare. Sa jasnim ciljem – da se pasivni kapital probudi i usmjeri u investicione tokove – konferencija je već u prvim minutima nametnula teme koje će definisati poslovne strategije u godinama pred nama.

Konferencija je otvorena najvažnijim pitanjem savremenog poslovanja: „The Longevity of Capital“ – kako sačuvati vrijednost kapitala kroz generacije? U eri globalne neizvjesnosti i inflatornih pritisaka, tradicionalni načini čuvanja novca postaju prošlost. Vodeći stručnjaci na bini analizirali su kako profesionalno upravljanje imovinom i investicioni fondovi mogu postati ključni štit za očuvanje realne vrijednosti bogatstva.

Odgovore na ta, ali i druga pitanja, dali su lideri finansijskog sektora: Lazo Ostojić, direktor Beogradske berze, Marko Janković, predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti, Una Sikimić, predsjednica Izvršnog odbora ALTA banke, Stanislava Petković, generalna direktorka kompanije Vista Rica, i prof. dr Velimir Lukić sa Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Ključna poruka koju su poslali je jasna: prelazak sa pasivne štednje na aktivno investiranje više nije stvar izbora, već opstanka kapitala.

Kapital koji se prenosi generacijama

Učesnici su na početku panela pokušali da u jednoj rečenici definišu dugovječnost kapitala.

Lazo Ostojić rekao je da je riječ o kapitalu koji godinama radi za onoga ko ga je investirao.

„Ne dugoročnost, nego baš dugovječnost. Da kapital radi za vas godinama unaprijed, u smislu pasivnih primanja, i da možete da računate na ta uložena sredstva u budućnosti“, rekao je Ostojić.

Za Marka Jankovića dugovječan kapital je „kapital koji se prenosi sa generacije na generaciju“, dok je Stanislava Petković ocijenila da je to kapital „koji se prenosi na generacije i koji se konstantno uvećava i dopunjuje“.

Una Sikimić ukazala je na potrebu da investitori ne donose odluke samo na osnovu kratkoročnih promjena na tržištu.

„Dugovječnost kapitala podrazumijeva razumijevanje da je volatilnost kratkoročna kategorija, a da dugoročni horizont zahtijeva znanje i kontinuitet promišljanja“, rekla je Sikimić.

Profesor Velimir Lukić dugovječan kapital opisao je kao novac koji investitoru neće biti potreban narednih nekoliko decenija.

„To je kapital koji nećete vidjeti narednih 20 ili 30 godina, a koji će biti investiran tako da sačuva i uvećava svoju vrijednost“, rekao je Lukić.

Investicione prilike ne prate rast broja institucija

Govoreći o trenutnom stanju na domaćem tržištu kapitala, Lukić je ocijenio da Srbija ima sve veći broj finansijskih institucija i učesnika na tržištu, ali da broj investicionih prilika još ne prati taj ritam.

„Mi imamo proliferaciju finansijskih institucija u našoj zemlji i one se najčešće razvijaju pod okriljem konvencionalnog finansijskog sistema. Dobijamo, posebno na tržištu kapitala, nove učesnike, ali tempo investicionih prilika ne prati taj ritam“, rekao je Lukić.

Prema njegovim riječima, taj tempo počinje da se ubrzava, između ostalog i zahvaljujući dobijanju investicionog rejtinga, koji je Srbiju učinio vidljivijom domaćim, regionalnim i međunarodnim investitorima.

Ipak, kapital koji postoji u Srbiji još nije dovoljno usmjeren na višedecenijska ulaganja.

„Još nemamo konstrukciju koja će nam pomoći da se odreknemo novca na decenije, a da ne razmišljamo o tome da li će taj novac biti na pravom mjestu i da li će biti u sistemu koji funkcioniše“, kazao je Lukić.

Investicioni rejting je, prema njegovoj ocjeni, već donio konkretne promjene.

„Poslije investicionog rejtinga dobili smo prve korporativne zelene obveznice, finansijske institucije su izašle na tržište kapitala i uspjeli smo da privučemo interesovanje drugih kompanija u zemlji“, naveo je Lukić.

On očekuje da se kapital u narednom periodu neće usmjeravati samo prema određenim kompanijama, već prema kvalitetnim projektima.

„Kada kapital bude razmišljao gdje da se investira, pitanje više neće biti samo da li će to biti neka kompanija, već da li će to biti dobar projekat. Kompanije koje imaju dobre projekte, posebno industrijske kompanije, kao i one koje razvijaju ekološke projekte i primjenjuju ESG koncept, imaju najviše perspektive da uspiju na našem tržištu“, rekao je Lukić.

Kompanije moraju da žele da budu na berzi

Izvršni direktor Beogradske berze Lazo Ostojić ocijenio je da je Srbija propustila priliku koju je imala početkom dvijehiljaditih godina, kada je na berzi bio veliki broj kompanija.

„Mali akcionari tada su bili prilično needukovani i nijesu znali kako da upravljaju svojom imovinom. I dalje postoje ostaci kompanija koje su kroz privatizaciju praktično bile primorane da budu na berzi, pa je trgovanje dominantno usmjereno na konsolidaciju njihovog vlasništva“, rekao je Ostojić.

Promjena, kako je naveo, počinje od odnosa vlasnika i uprava kompanija prema berzi.

„Nedostaje svijest kompanija da na berzi ne treba da moraš da budeš, nego da želiš da budeš. Potrebno je da razumiju čemu berza služi, zašto je to mjesto na kojem treba da se kotiraju i ponude svoje razvojne prilike drugim ulagačima“, rekao je Ostojić.

Prvi korak za kompanije može da bude izdavanje korporativnih obveznica, jer im omogućava da prikupe kapital bez odricanja od vlasništva.

„Donijeli smo odluku da prvi korak bude da kompanije kroz zaduživanje i prikupljanje kapitala uđu na berzu, a da se ne odriču svog vlasništva. Na taj način mogu da shvate šta berza znači za njih, uključujući transparentnost i korporativno upravljanje“, objasnio je Ostojić.

Prema njegovim riječima, kompanije koje su izdale korporativne obveznice već razmišljaju i o narednom koraku.

„Razgovarao sam sa kompanijama koje su se u međuvremenu listirale sa svojim korporativnim obveznicama. One već razmišljaju o tome da uključe i svoje akcije i ponude vlasnički udio na berzi“, rekao je Ostojić.

Jedna od prepreka za izlazak kompanija na berzu bila je nedovoljna informisanost, ali i odsustvo velikog primjera koji bi drugi mogli da slijede.

„Veliki broj kompanija čeka da neko prvi krene tim putem. U razgovoru sa njima vidim da zainteresovanost postoji“, kazao je Ostojić.

Dodatni podsticaj mogao bi da dođe iz činjenice da bankarski krediti više nijesu dovoljni za finansiranje svih razvojnih ambicija domaćih kompanija.

„Makroekonomska situacija i razvoj mnogih kompanija doveli su ih do toga da dalji rast više ne mogu da oslone samo na banke. Dotakle su zid iznad kojeg ne mogu da pređu jer banke imaju svoja ograničenja. Budući razvoj moraće da finansiraju i na alternativne načine, a to će ih sigurno usmjeriti prema tržištu kapitala“, rekao je Ostojić.

Propisi Srbije praktično usklađeni sa pravilima Evropske unije

Predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti Marko Janković rekao je da je za dugovječnost kapitala presudno povjerenje investitora u tržište i institucije koje ga kontrolišu.

„Kada investiraju novac na duži vremenski period, investitori ne treba stalno da razmišljaju o tome da li će taj novac sačuvati vrijednost i da li će njime biti upravljano profesionalno“, rekao je Janković.

Veliki dio posla u prethodnom periodu bio je usmjeren na stvaranje onoga što je Janković nazvao „infrastrukturom povjerenja“.

„To je regulatorni okvir koji posrednicima na tržištu, investitorima i kompanijama koje aktivno traže investitore omogućava da budu sigurni da će u dugom roku imati adekvatnu zaštitu svojih prava“, objasnio je Janković.

Prema njegovim riječima, regulatorni okvir Srbije sada je praktično u potpunosti usklađen sa evropskim direktivama.

„Posljednja runda usaglašavanja, u koju smo ušli ove godine, iz naše perspektive je završena. Evropska komisija trenutno razmatra prijedloge i nakon njenog zelenog svjetla ta zakonska rješenja će biti usvojena“, rekao je Janković.

To bi trebalo da ukloni regulatorne razlike sa kojima se investitori i kompanije suočavaju prilikom izbora tržišta.

„Od tog trenutka praktično neće biti razlike ni za investitore ni za kompanije u odnosu na to da li posluju na srpskom tržištu ili na tržištu neke zemlje Evropske unije“, naveo je Janković.

On je dodao da Srbija sada ima dovoljno razvijene institucije tržišta kapitala i kapacitete za nadzor tržišnih aktivnosti.

„To je bio neophodan prvi korak za sve što će uslijediti, jer bez te infrastrukture ništa što bi se kasnije dogodilo ne bi imalo dugovječnost“, rekao je Janković.

Regulatorni okvir, kako je naveo, jednak je za domaće i strane investitore. Njegov razvoj i dobijanje investicionog rejtinga međusobno su povezani.

„Bez adekvatne regulatorne infrastrukture nema ni investicionog kreditnog rejtinga. Drago mi je što su rejting agencije prepoznale ono što je urađeno u prethodnom periodu i siguran sam da će se naš kreditni rejting dalje poboljšavati“, rekao je Janković.

Građani traže više od štednje i nekretnina

Generalna direktorka Vista Rica Stanislava Petković rast investicionih fondova povezuje sa razvojem finansijske pismenosti i većim interesovanjem građana za ulaganje.

„Sve više građana pokušava i želi da razumije kompleksnije investicione proizvode, uključujući proizvode listirane na domaćem i inostranim tržištima. Sve je više investitora koji ne investiraju samo u Srbiji, već i u inostranstvu, i žele da vide šta domaće tržište može da im ponudi“, rekla je Petković.

Ona je navela da raste interesovanje za različite vrste fondova, posebno za alternativne investicione fondove.

„Najbitnije je razgovarati o svim investicionim proizvodima, ukazivati na rizike koje nose i objasniti šta znači profesionalno upravljanje portfoliom i novcem investitora. Potrebno je razumjeti šta znači kada to za vas radi društvo za upravljanje, a šta kada investirate sami i koji su troškovi“, rekla je Petković.

Rast fondova, kako je ocijenila, nije samo posljedica boljeg razumijevanja finansijskog tržišta, već i potrebe građana da svoj kapital usmjere izvan tradicionalnih oblika čuvanja novca.

„Vidi se da postoji potreba građana da zaista investiraju svoj kapital, a ne samo da ga drže kroz štednju i kupovinu nekretnina, kao dva tradicionalna oblika štednje“, rekla je Petković.

Izbor fonda, međutim, mora da počne od potreba i mogućnosti pojedinačnog investitora.

„Investitor treba da odluči koji nivo rizika je za njega prihvatljiv, na koji period želi da investira, koliki prinos očekuje, da li će investirati jednokratno i da li mu je dio novca potreban za kratkoročnu likvidnost. U skladu sa tim treba da izabere fond koji mu odgovara“, objasnila je Petković.

Tek nakon definisanja tih ciljeva dolazi uloga društva za upravljanje.

„U skladu sa profilom fonda zavisi u šta će novac biti investiran. Nama je na prvom mjestu interes investitora, pa veoma kontrolisano i sa velikom dozom opreza prema riziku biramo investicione prilike koje bi trebalo da uvećaju kapital“, rekla je Petković.

Kapital postoji, ali je bankarski kredit još jednostavniji put

Predsjednica Izvršnog odbora ALTA banke Una Sikimić ocijenila je da razvoj finansijske pismenosti pokazuje zrelost finansijskog sistema, ali i da izbor investicionog portfolija mora da bude prilagođen domaćoj ekonomiji i svakom ulagaču pojedinačno.

Prema njenim riječima, Srbija ima regulatorne, institucionalne i tehnološke preduslove za razvoj tržišta kapitala, ali naredna faza mora mnogo snažnije da uključi kompanije koje bi mogle da postanu emitenti hartija od vrijednosti.

„Potrebno je da čujemo snažan i jasan glas izdavalaca i kompanija koje su kandidati za emisije i nastup na tržištu kapitala“, rekla je Sikimić.

ALTA banka, kako je navela, želi da kroz svoje investiciono i kastodi odjeljenje snažnije podrži tržište i investira u korporativne obveznice.

Ipak, kompanije još imaju razlog da se prije odluče za klasičan bankarski kredit.

„Bankarski krediti su dostupniji, a banke se nalaze u snažnoj tržišnoj utakmici. Efikasnost i brzina su naša prednost i zbog toga je kompanijama jednostavnije da dođu do tradicionalnih kreditnih izvora finansiranja“, rekla je Sikimić.

Izlazak na tržište kapitala zahtijeva viši nivo otvorenosti poslovanja. To se odnosi i na korporativne obveznice kao početni oblik tržišnog finansiranja, a posebno na inicijalnu javnu ponudu akcija.

„Izdavanje obveznica, a zatim i najozbiljniji oblici nastupa na tržištu kapitala, kakav je IPO, podrazumijevaju transparentnost poslovnog modela. Nije riječ samo o finansijskom izvještavanju i revizorskim izvještajima, već o nivou transparentnosti koji se primjenjuje na berzama i otvorenim tržištima“, rekla je Sikimić.

Ona je upozorila da razvoj tržišta neće biti brz proces i da i taj posao mora da ima dugoročan horizont.

„Dug je put pred nama. Preduslove imamo. Kapital postoji u Srbiji, a strani kapital je, uz činjenicu da naša zemlja ima investicioni rejting, takođe dostupan. Ono na čemu moramo dublje da radimo jeste razumijevanje potreba kompanija koje mogu da budu kandidati za izlazak na tržište“, rekla je Sikimić.

Prema njenoj ocjeni, Srbija ima velike i uspješne kompanije koje mogu da postanu aktivni učesnici tržišta kapitala.

„Mislim da se na njih moramo usmjeriti, jer institucionalne investitore i infrastrukturne preduslove definitivno imamo“, zaključila je Sikimić.

Konferencija „Kapital u pokretu“ okupila je predstavnike domaćeg finansijskog i realnog sektora sa ciljem da razmotri izvodljiva rješenja za aktiviranje štednje građana i otvaranje novih izvora finansiranja kompanija.

Specijalni gost konferencije je Greg B. Dejvis, stručnjak za bihevioralno odlučivanje i autor knjige „Behavioral Investment Management“, čiji rad povezuje psihologiju, rizik i donošenje investicionih odluka.

Program je podijeljen u četiri tematske cjeline posvećene očuvanju vrijednosti kapitala kroz generacije, profesionalnom upravljanju imovinom u uslovima visoke inflacije, ulozi berze i investicionih fondova, privlačenju novih emitenata, kao i uticaju geopolitike, vještačke inteligencije i novih industrija na investicione odluke.