Srpski jezik, dvojno državljanstvo, trobojka i razgovor sa građanima Botuna mnogo su manje od onoga što Hrvatska traži od Crne Gore, a ona joj to, kako tvrdi Milan Knežević, nesebično daje.

Lider Demokratske narodne partije i poslanik u Skupštini Crne Gore istakao je da u crnogorskoj Vladi nikada nije bilo više Srba, te da će, ukoliko ih podrže oni koji se javno i tajno legitimišu kao Srbi, ove inicijative proći.

„Međutim, ukoliko budemo morali prije toga da pitamo pojedine ambasadore, bojim se da će, umjesto srpskog, njemački postati službeni jezik. Spajićeva vlada bi u slučaju našeg izlaska i dalje imala stabilnu većinu. U tome je sva čarolija ove političke borbe. Zato nas niko ne može nazvati ucjenjivačima, jer će većina nastaviti da funkcioniše i bez nas“, rekao je Knežević u intervjuu za beogradske „Večernje novosti“.

Prema njegovim riječima, za razliku od onih koji tvrde da je važno da Srbi budu na mjestima odlučivanja, a da se suštinski ne pitaju ništa, on se zalaže za pristup u kojem Srbi stvarno odlučuju o svojoj budućnosti.

„Ako je nekom vrhunac srpstva što je svoju ženu ili ljubavnicu izgurao na određene funkcije u sistemu, onda se ne radi o strateškim razlikama, već o tome da neko poziciju svoje žene ili ljubavnice poistovjećuje sa opštim interesom srpskog naroda. I tako srpstvo traje dok traje funkcija. Kad prestane funkcija, prvo se gasi ljubav, a onda i srpstvo“, naglasio je on.

Na pitanje do kada će spoljna politika Crne Gore biti naslonjena na onu koju je vodio režim DPS-a, Knežević je rekao da će to trajati sve dok predstavnici srpskog naroda u nekoj budućoj vladi ne budu imali većinu ili zapaženu ulogu.

Podsjetio je da je koalicija „Za budućnost Crne Gore“ osvojila 15 odsto podrške na izborima 2023. godine, te da je to politička stvarnost koja mora da se prihvati i koju mogu da isprave na narednim izborima.

On je naveo da je koncept srpstva zasnovan isključivo na nacionalnosti gori od koncepta antisrpstva.

„Nemam monopol na srpske glasove u Crnoj Gori, ali se nikad neću pomiriti sa činjenicom da je jednom Srbinu iz Crne Gore bliža partija kojoj je prioritet nastavak spoljne politike iz najgorih vremena Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Zato, ako ne mogu ništa da promijenim, onda biram da ne budem (ne)voljni saučesnik u vođenju rata za najobičnija prava mog naroda“, poručio je Knežević.

Govoreći o odnosima sa Hrvatskom, naveo je da je Crna Gora odlučila da Zagrebu da sve što bude tražio.

„Možda to nije loša strategija, jer je zasnovana na tome da zvaničnoj Hrvatskoj dosadi da nas i dalje ponižava. Čak mislim da smo imali i sreće – mogli su da nam traže da priznamo Zagreb za prestonicu Crne Gore. Ne mogu oni toliko da traže koliko mi možemo da damo. Dobiće što su tražili, a daćemo im i što nisu“, rekao je Knežević.

Kada je riječ o udarima na Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj i na tzv. Kosovu, istakao je da je to kontinuitet viševjekovne hajke sa ciljem da se „zatru duhovni tragovi“ srpskog naroda.

„I u najtežim vremenima okupacija SPC je bila iskra vjere i otpora oko koje se okupljao naš narod. Ali sam čvrsto uvjeren da će i naša crkva i naš narod izdržati iskušenja koja živimo. U 17. vijeku selili smo se sa moštima naših svetaca, slijedeći naše patrijarhe i, kako bi rekao Crnjanski, ‘sanjajući beskrajni plavi krug i u njemu zvijezdu’. Neće ni ovo njihovo dovijeka – ispratili smo mnoge, a bilo je teže“, poručio je Knežević.

Govoreći o tvrdnjama vlasti da od izgradnje kolektora u Zeti zavisi zatvaranje poglavlja 27, naveo je da nadležni, umjesto da pokažu relevantan dokument, odgovaraju optužbama tipa: „Je li te to Vučić naučio da tražiš?“.

„I tako, dok mi tražimo pravdu na ulici, oni traže Vučića u Botunu. Mi možda pravdu i nađemo, a oni će Vučića početi da sanjaju, ako već nisu“, istakao je.

Osvrćući se na kritike zbog čestih boravka u Beogradu i prijateljstva sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, Knežević je rekao da je prošli vikend proveo sa sinom u Beogradu, te da su od toga pojedini kvaziportali i kvazimediji napravili senzaciju.

„Ispade da sam išao po atomsku bombu kod Vučića. Kad oni idu u Zagreb, Tiranu, Sarajevo, na konsultacije i dogovore sa liderima Albanije, Hrvatske i tzv. Kosova, onda je to regionalni iskorak. A kad ja povedem svog dvogodišnjeg sina u igraonicu u ‘Ada molu’, onda je to zavjera sa Andrićevog vijenca odakle Vučić komanduje mještanima Botuna“, naveo je Knežević.

Prema njegovim riječima, pola Banovog brda ga je vidjelo sa sinom, a pola Crne Gore „sa Vučićem“.

„A pošto im se Vučić toliko priviđa, zaista bih volio da posjeti Crnu Goru i bude naš gost za Dan opštine Zete, 8. februara. Posebno jer nam je pozitivno odgovorio na moju molbu da Srbija pomogne finansiranje glavne gradske ulice, nakon što je taj projekat izbačen iz crnogorskog budžeta. Bila bi to prilika da mu i lično zahvalimo, ali i da onima kojima se priviđa – omogućimo da ga uživo vide“, zaključio je Knežević.