Povodom Božića, lider Demokratske narodne partije Milan Knežević uputio je snažnu i neuobičajeno introspektivnu poruku, u kojoj je upozorio da se u vremenu društvenih mreža, površnih poruka i privida bliskosti mora postaviti suštinsko pitanje – da li smo svakim novim Badnjim danom bliži ili dalji od Hrista.

Kako je naveo, danas, kada se slavi Hristovo rođenje, a društvene mreže su prepune filtriranih fotografija na kojima, kako kaže, više ne ličimo na sebe, dok se šalju cirkularne poruke sa vitlejemskim jaslama i nebeskim plavetnilom, pravo pitanje ostaje da li nas svaki novi Badnji dan i Božić zaista približava Hristu ili nas od njega dodatno udaljava.

Knežević ističe da smo opterećeni kreditima, svađama, prevarama, malodušnošću i svakodnevicom, te da se rijetko tokom godine zapitamo koliko puta zaista pomislimo na Hrista i na braću raspetu na Kosovu i Metohiji, koja, kako kaže, današnji dan slave poput ranih hrišćana u katakombama, čekajući „Nerone sadašnjice“ da im ugase badnjake.

Govoreći o Srbima i Crnogorcima koji danas žive na Kosovu i Metohiji, Knežević ironično primjećuje da se o njima, po dominantnom narativu, „ne treba ni pričati“, uz ciničnu opasku – „ko im je kriv što su tamo“.

„Oni sad polako postaju naše komšije, a ne braća. Do sljedećeg Božića biće nam neprijatelji jer su još tamo“, naveo je Knežević, dodajući da ne pretenduje da drži visokoetičke propovijedi.

U tom kontekstu, kako kaže, prvi kamen grešnosti baca na sebe, optužujući se da nije dovoljno učinio u izgradnji vjere među braćom. Ukazuje i na paradoks savremenog života u kojem se, kako navodi, danas pošalju i prime hiljade slikovnih poruka ljudima koje do sljedećeg Božića nećemo ni vidjeti ni čuti, dok će neki od njih u međuvremenu i umrijeti, a da to nećemo ni saznati.

Knežević prenosi i riječi svog poznanika koji mu je rekao da u telefonskom imeniku ima više pokojnika nego živih. Kada ga je upitao zašto ih ne obriše, dobio je odgovor: „Oni su mi sigurniji od živih.“

„Ako smo došli do toga da su nam pokojnici sigurniji od nas živih, onda je pravo čudo što nas se Bog još nije odrekao“, poručio je lider DNP-a.

On dodaje da, umjesto da se mi odričemo Boga, treba da tražimo da se Bog ne odriče nas. Podsjeća da bi Božić trebalo da bude vrijeme pomirenja, kada se posvađani mire i opraštaju jedni drugima, ali uz gorak zaključak da on, kako kaže, više nema s kim ni da se svađa, ni da se miri.

„Ovi sa kojima sam posvađan neće da se mire, a ovi s kojima bih se svađao nisu vrijedni svađe“, naveo je Knežević.

Zaključuje da tako, od Božića do Badnjeg dana, ne pravimo nijedan korak ka Bogu, dok nam se čini da nikada nismo bili bliži popustima na bijelu tehniku i Luj Viton. Upozorava da stojimo u mjestu, ubijeđeni da se nekuda krećemo, i da svako misli kako se na taj način odužio Gospodu.

„Ako je tako, onda primite pozdrave i od mene: Hristos se rodi – Vaistinu se rodi!“, poručio je Knežević, čestitajući Božić.