U opširnom intervjuu koji je dao podgoričkoj Pobjedi, predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokratije, Andrija Mandić pokušao je da uobliči cjelokupan politički narativ svoje stranke i sopstvene uloge u aktuelnom trenutku – od evropskog puta i unutrašnjih odnosa u vladajućoj većini, preko identitetskih pitanja, pa sve do ekonomskih rezultata i međunarodnih kontakata.

Mandić se u razgovoru predstavlja kao političar kontinuiteta, ali i evolucije. Kaže da je „isti, samo malo mudriji“ nego u vrijeme kada je kao mlad predvodio Srpsku narodnu stranku, naglašavajući da Nova srpska demokratija ima „veliki legat“ i da je oduvijek bila usmjerena ka univerzalnim vrijednostima i evropskim integracijama. Istovremeno, on odbacuje narative po kojima je upravo njegova politika prepreka za put Crne Gore ka Evropskoj uniji, tvrdeći da se od trenutka kada se „u parlamentarnoj većini i Vladi čuje i srpski jezik“ država kreće putem oporavka i stabilizacije.

Poseban dio intervjua Mandić posvećuje ulozi Skupštine u evropskom procesu. Za 2025. godinu tvrdi da je bila rekordna po efikasnosti parlamenta, uz naglasak da nijedan zakon koji se tiče evropskog puta nije ostajao u fiokama, već je usvajan ubrzanom procedurom. Kao važne korake izdvaja set izbornih zakona i popunjavanje Ustavnog suda, uz uvjerenje da je Skupština „vratila ugled i ponovo postala majka svih vlasti“. Pogled ka 2026. godini opisuje kao odlučujući, uz tvrdnju da je parlament „sto odsto spreman“ za zatvaranje preostalih poglavlja i da paralelno vodi diplomatsku kampanju kako bi se obezbijedila podrška parlamenata država članica EU u fazi ratifikacije.

Kada je riječ o unutrašnjim krizama, posebno o sporu oko izgradnje kolektora u Botunu, Mandić se pozicionira kao medijator. On poručuje da je njegov cilj vraćanje strana za pregovarački sto, smirivanje tenzija i izbjegavanje sukoba građana i policije. Ističe da rješenje mora biti rezultat dogovora građana Botuna, Opštine Zeta i predstavnika Glavnog grada i Vlade, uz priznanje da su loša komunikacija i ishitreni potezi doveli do gubitka povjerenja.

U tom kontekstu dotakao se i mogućeg izlaska Demokratske narodne partije iz vlasti, nakon što je njen lider Milan Knežević najavio takvu mogućnost. Mandić naglašava da se Nova srpska demokratija ne miješa u unutrašnje odluke koalicionih partnera, ali ističe da će, bez obzira na ishod, odnosi sa DNP-om ostati bratski, jer su zajedno učestvovali u borbi protiv režima Mila Đukanovića. On podsjeća da je ključni cilj parlamentarne većine punopravno članstvo u EU i da je to obaveza preuzeta pred građanima.

Na pitanja o odnosima sa Beogradom i kritikama koje su stizale zbog podrške slanju crnogorskih vojnika u misiju obuke u Ukrajini, Mandić odgovara da je NSD nacionalna stranka srpskog naroda, ali da svoju odgovornost polaže isključivo građanima Crne Gore. On ističe da stranka nije „bez korijena“, da je prirodno da teži najboljim odnosima sa Srbijom, ali i da brani pravo svakog da iznese svoj stav, čak i onda kada se sa njim ne slaže.

U širem osvrtu na pet godina nakon političkih promjena 2020, Mandić iznosi podatke koje predstavlja kao dokaz uspjeha nove vlasti: rast prosječnih i minimalnih zarada, povećanje penzija, stabilne cijene električne energije i velika ulaganja u energetske projekte. Tvrdi da je smanjen udio javnog duga u BDP-u i da je obnovljen srednji sloj, za koji kaže da je bio sistematski uništavan tokom tridesetogodišnje vlasti DPS-a. Cilj, kako naglašava, ostaje izgradnja „zemlje srećnih, slobodnih i bogatih ljudi“, u kojoj mladi neće odlaziti, već će planirati budućnost.

Identitetska pitanja, poput izmjena Ustava u dijelu koji se odnosi na srpski jezik ili inicijative za dvojno državljanstvo, Mandić ne doživljava kao prepreku evropskom putu. Naprotiv, tvrdi da za takve ocjene ne postoje konkretni dokazi i da se ta pitanja moraju rješavati dijalogom, a ne nametanjem. Istovremeno priznaje da za zakon o dvojnom državljanstvu trenutno nema podršku svih partnera u vlasti.

Govoreći o političkim odnosima unutar većine, Mandić odbacuje teze o namjernom relativizovanju rejtinga drugih stranaka i ističe da je Pokret Evropa sad, na čijem je čelu premijer Milojko Spajić, najjači po podršci birača. Na pitanje da li sebe vidi kao budućeg premijera, odgovara da „tim koji dobija ne treba mijenjati“ i da je sadašnji spoj mladosti i iskustva dao istorijske rezultate.

Posebno mjesto u intervjuu zauzimaju međunarodni kontakti, prije svega sa Sjedinjenim Državama. Mandić govori o sastancima sa zapadnim zvaničnicima, uključujući i Ričarda Grenela, kao i o strategiji jačanja saradnje sa Vašingtonom, koju vidi kao važan segment ukupne spoljnopolitičke orijentacije Crne Gore.

Na kraju, osvrćući se na oštre kritike koje je uputio vrhovnom državnom tužiocu, Mandić poručuje da to ne čini iz ličnih razloga, već kao „glas naroda“ koji očekuje konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije. On odbacuje optužbe da takvim istupima podriva vladavinu prava i postavlja pitanje da li je zapravo ugrožavanje ustavnih nadležnosti parlamenta ono što zaslužuje takvu kvalifikaciju.

Cijeli intervju, dat „Pobjedi“, Mandić koristi kao platformu da sebe i svoju stranku prikaže kao stub stabilnosti, garanta evropskog kursa i zaštitnika nacionalnih i socijalnih interesa, uz poruku da Crna Gora, po njegovom viđenju, ulazi u fazu u kojoj se politika više mjeri rezultatima nego retorikom.