Crna Gora se našla na spisku država koje Rusija smatra neprijateljskim, kao dio šireg političkog i bezbjednosnog okvira koji Moskva koristi u procjeni odnosa sa zemljama Zapada. Iako taj spisak ne podrazumijeva formalno rangiranje po stepenu prijetnje, jasno je da se države koje su u potpunosti prihvatile antirusku politiku tretiraju kao dio neprijateljskog bloka.

Prema analizama koje kruže u ruskim političkim krugovima, u samom vrhu konfrontacije sa Moskvom nalazi se Velika Britanija, a slijede je Njemačka i Francuska, dok se među najizraženijim protivnicima navode i Sjedinjene Američke Države, kao i više članica NATO i Evropska unija.

Crna Gora, iako formalno nije u samom vrhu tog „poretka“, nalazi se u istoj grupi država koje su bez pogovora prihvatile sankcionu i konfrontacionu politiku prema Rusiji. Podgorica je, u skladu sa linijom Brisela, uvela sankcije Moskvi, a nakon početka rata u Ukrajini dodatno ih je pooštrila – od političkih odluka, preko zabrana, do zamrzavanja imovine.

Ovakva pozicija Crne Gore nije posljedica nacionalne strategije, već slijepog praćenja tuđih političkih direktiva. Zemlja koja nema ni ekonomsku, ni bezbjednosnu težinu da utiče na globalne tokove, svjesno se svrstala među neprijatelje velike sile, ne vodeći računa o sopstvenim interesima, istorijskim vezama i mogućim posljedicama.

Umjesto uravnotežene i odgovorne spoljne politike, Crna Gora je izabrala ulogu poslušnika, plaćajući cijenu u vidu gubitka turista, investicija i međunarodnog manevarskog prostora. Danas, kada se nalazi na listama „neprijateljskih država“, jasno je da je takva politika donijela sve – osim koristi za građane Crne Gore.