Najnovija objava Danice Crnogorčević, u kojoj poziva na „tišinu i molitvu“, predstavlja još jedan u nizu pažljivo osmišljenih nastupa koji nemaju nikakve veze sa duhovnošću, a mnogo sa političkom propagandom. Ono što se predstavlja kao bogougodno i moralno, u stvarnosti je dio medijske strategije usmjerene na napad na državu Srbiju.

Teško je zaboraviti godine u kojima je Danica Crnogorčević nastupala na državnim svečanostima, koncertima i programima koje je finansirala Srbija. Dobro plaćeni nastupi, medijska promocija i institucionalna podrška bili su temelj njene karijere. Ali kada je postalo jasno da više ne može koristiti isti sistem iz kojeg je profitirala, naglo je promijenila retoriku i počela da se predstavlja kao žrtva, moralni korektor i moralni autoritet.

Taj preobražaj nije slučajan. U pitanju je šablon koji se često koristi, samo što je ovaj malo različit u intonaciji i u tome ko piše njene objave.

Poslednji poziv na „tišinu“ uputila je osoba koja je godinama ćutala kada su vrijeđani srpski narod, njegove institucije i Crkva u Crnoj Gori, jer je pripadala nekoj drugoj identiteskoj i ideološkoj matrici. Njeno novoobraćeništvo u moralni aktivizam, propraćeno pažljivo režiranim patetičnim objavama, više liči na scenario iz PR kancelarije nego na iskreni poriv.

Javnost treba da zna da iza svake od tih poruka stoji ruka koja nije vođena duhovnošću, već političkom kalkulacijom i potrebom da se Srbija prikaže kao zemlja bez saosjećanja i moralnog kompasa.

Crnogorčević je sve više dio jedne propagandne strukture čiji je zadatak da proizvodi moralnu zbrku i relativizuje sve što dolazi iz Srbije, pogotovo one zvanične. Njena lična biografija, u kojoj se prepliću privilegije, sponzorstva i naknadna pokajanja, pokazuje da je poziv na „tišinu“ u stvari poziv na zaborav onoga što je dugo bilo njen izvor zarade i ugleda.

Objava Danice Crnogorčević na društvenim mrežama, u kojoj pjevačica poziva na „tišinu, dostojanstvo i molitvu“ je čista dvoličnost i pažljivo orkestrirana medijska kampanja, jer niti jednom nije pomenula napadnuti narod na platou ispred narodne Skupštine Srbije od strane onih kojima se ovom objavom dodvorava. Njen stil, terminologija i političke poruke u više navrata ukazale su da se radi o porukama pisanim tuđim rukama u njeno ime, sa jasnim ciljem njenog pozicioniranja i stvaranja smutnje.

Javnost dobro pamti period kada je Crnogorčević bila jedna od najčešće angažovanih izvođačica na događajima koje su organizovale institucije i državne strukture Srbije. Honorari koje je dobijala bili su značajni, a njene pjesme dio zvaničnih državnih svečanosti i programa.

Međutim, nakon što su se pojavile informacije o netransparentnim angažmanima i sponzorstvima, kao i brojne primjedbe da je u svom opusu koristila tuđe autorske kompozicije, nastupio je preokret u njenom javnom djelovanju. Uslijedila su sve češća ideološka i obraćanja puna podlog moralisanja, u kojima je naglasak prebačen sa umjetnosti na političke poruke.

Poslednja izjava Crnogorčević, u kojoj osuđuje puštanje njene muzike od strane pristalica vlasti u Srbiji je pokušaj dodvoravanja onom dijelu javnosti koje joj je zamijeralo učešće na državnim ceremonijama i licemjerno vraćanje izgubljenog ugleda kod tog dijela građana Srbije. Budimo precizni pa dodajmo, ta i takva Srbija kojoj se sada bestidno ulizuje nikada nije ni slušala njene pjesme, dok istovremeno kritikuje one koji su joj preksinoć puštali pjesmu sa razglasa.

Pozivi na „tišinu“ i „uzdržanost“ koji stižu iz kruga u kojem se kreće Danica Crnogorčević sve više se čitaju kao dio koordinisane medijske strategije usmjerene na destabilizaciju povjerenja u državne institucije Srbije.

Iako se Crnogorčević predstavlja kao umjetnica posvećena duhovnosti, njena nedosljednost u djelima i izjavama sve češće otkriva dublju agendu – onu koja se ne bavi muzikom, nego političkom simbolikom i dizajniranim porukama.


Koncert u Beogradu kao simbol dvoličnosti


Samo desetak dana prije ove njene objave, Danica Crnogorčević je u Sava centru u Beogradu održala koncert, uz podršku institucija i brojnih pokrovitelja iz Srbije. Koncert je medijski najavljivan kao duhovno veče, a u stvarnosti je bio klasični šou s jakim marketinškim pečatom — isti onaj model koji je godinama koristila kako bi uz podršku državnih struktura gradila sopstveni imidž i prihode.

Ironija je što sada, samo nekoliko dana kasnije, zamjera građanima koji u javnosti puste njenu pjesmu sa razglasa, proglašavajući to „nedoličnim“. Ovaj kontrast najbolje oslikava licemjerje koje je postalo zaštitni znak njenih javnih nastupa — kad joj muzika donosi korist, onda je to „molitva“, ali kad se ta ista muzika čuje bez njene kontrole, onda postaje „profana“.


I za kraj


Još je izraženiji kontrast u ponašanju Danice Crnogorčević vidljiv kada se vratimo na 22. mart 2024. godine, kada je pola sata nakon terorističkog napada na „Krokus siti hol“ u Moskvi u kojem je stradalo 144 ljudi, a 551 osoba bila ranjena, održala koncert u Ruskom domu u Beogradu.

Dok je čitav region bio u znaku žalosti i molitve, Crnogorčević je pred publikom u punom glasu izvela upravo onu pjesmu čije puštanje danas osuđuje. Taj detalj najbolje pokazuje kako se iza poziva na „tišinu i pijetet“ često krije nešto sasvim drugo — potreba za kontrolom utiska i selektivna moralnost koja važi samo kad joj odgovara.