Demokratska partija socijalista ovih dana šalje javnosti toliko protivrječnih poruka da se više ni njeni članovi ne mogu snaći šta je zvaničan stav partije. S jedne strane, žestoko napadaju Specijalno državno tužilaštvo, brane uhapšene funkcionere i govore o „političkom progonu“, a s druge – njihov lider glumi distancu od svih koji su simbol korupcije i zloupotreba vlasti.

Tako je predsjednik DPS-a Danijel Živković, gostujući u emisiji Slobodna zona, poručio da „ne bi podržao Veselina Veljovića, Vesnu Medenicu i Draga Spičanovića ako bi se ponovo kandidovali“. Izjava je, međutim, ostala bez težine, jer već sljedećeg dana isti taj DPS – preko svojih saopštenja i medijskih pulena – kreće u napad na tužilaštvo i u odbranu upravo onih čije se ime ne smije ni pomenuti bez etikete „afera“.

Živković, očigledno, pokušava da se predstavi kao „novo lice partije“, ali mu pod nogama gori stari DPS, koji ne može da se pomiri sa činjenicom da je izgubio kontrolu nad institucijama. Dok on glumi umerenost, partijski tvrdokornici prijete osvetama, govore o „ličnim neprijateljima“ i najavljuju borbu „do kraja – bilo u zatvor ili u smrt“.

Suština cijele priče je jednostavna - DPS se nalazi u direktnoj odbrani navodne organizovane kriminalne grupe koja je, kako se sumnja, upravljala državom, medijima i sudovima, a građane tretirala kao podanike. Ta mreža danas panično pokušava da se predstavi kao žrtva političkog obračuna, a njeni medijski saveznici – nekadašnji urednici u prepiskama – sada glume borce za slobodu govora.

Oni se, doduše, i dalje nadaju da će neka ambasada poslati saopštenje podrške, ali te podrške ovoga puta nema. Zapadni partneri, izgleda, više ne žele da brane one koji su tri decenije držali Crnu Goru u kandžama straha i korupcije.

DPS je ostao sam – podijeljen iznutra, nervozan i bez strategije. Jedni pokušavaju da se „operu“, drugi da prijetnjama sačuvaju ono što je izgubljeno. Ali za sve ih važi jedno: odbrana neodbranjivog uvijek završava isto – porazom.