Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, koji je nekada bio ljubimac parlamentarne većine, sada je postao njen najglasniji kritičar. Sa foruma „To Be Secure“ u Budvi, u organizaciji Atlantskog saveza, Milatović je nastupio gotovo frontalno protiv svih koji su ga ustoličili u fotelju šefa države.

Umjesto da ponudi konkretne rezultate, Milatović je još jednom ponovio svoju mantru o „28. članici do 2028.“ i predstavio se kao jedini vizionar, dok je odgovornost za sve probleme prebacio na vladajuću većinu i institucije.

Predsjednik je u Budvi poručio da je „razočaran“ jer Vlada i parlament, kako tvrdi, „pokušavaju da kontrolišu sve – od medija, preko Centralne banke i policije, do samog predsjednika“. Ovakve riječi, upućene sa visokog državnog položaja, zvuče kao direktan napad na one koji su ga doveli u predsjedničku zgradu.

„Modus operandi aktuelne vlasti sličan je bivšem režimu“, izjavio je Milatović, stavljajući u isti koš svoje dojučerašnje saveznike sa Đukanovićevim sistemom.

Samopromocija bez rezultata


Dok je prozivao većinu, Milatović nije propustio priliku da istakne kako je upravo on „prvi iznio viziju o pristupanju Crne Gore u EU do 2028. godine“. Predstavio se kao predvodnik „nove političke kulture“, iako je istovremeno priznao da „nije zadovoljan tempom“ zatvaranja poglavlja u pregovorima sa EU.

Svoj nastup je začinio samohvalom da je „idealista koji vjeruje u reforme“ i da je „uspostavio Savjet omladinskih inicijativa“, što je, kako kaže, njegov doprinos novoj energiji u politici.

Milatovićev govor u Budvi jasno je pokazao da je od predsjednika koga je vlast podržala, dobila kritičara koji danas sve probleme prebacuje na njihova leđa. I dok se predstavlja kao usamljeni vizionar koji se bori za „bolju budućnost“, sve češće deluje kao političar koji kukumavči i bježi od odgovornosti.

Javnost će, čini se, sve više gledati predsjednika koji u nedostatku rezultata vodi lični obračun sa onima koji su mu pomogli da sjedne u predsjedničku fotelju. Od miljenika većine, Milatović se pretvorio u njihovog najžešćeg oponenta – ali bez jasnog plana kako da opravda povjerenje koje mu je dato.