Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović iskoristio je posjetu Bijelom Polju da ponovo pokaže stil političkog djelovanja koji je sve bliži nastupu lokalnog odbornika nego državnika. Umjesto ozbiljnih poruka o spoljnopolitičkim prioritetima, Milatović se upustio u neprimjereno komentarisanje književne nagrade „Risto Ratković“ i njenog dodjeljivanja Radovanu Karadžiću prije tri decenije.

Umjesto da kao predsjednik države zauzme pošten stav o istorijskim temama i pitanjima nacionalne osjetljivosti, Milatović je sve sveo na to „da je na lokalnom parlamentu da odluči“ hoće li se nagrada oduzeti. Ovakvo prebacivanje težine sa najviše državne funkcije na nekoliko klimoglavih u SO Bijelo Polje pokazuje koliko je predsjednik spreman da izbjegne odgovornost.

Njegova tvrdnja da je moguće „simboličnim gestom“ pokazati odnos prema Karadžićevoj ostavštini, uz naglašavanje lične „veoma negativne“ percepcije, predstavlja nedostojan način da se u javnosti pominje jedna od najznačajnijih ličnosti srpske istorije s kraja 20. vijeka.

Krivac uvijek neko drugi


Posebno je simptomatično što je Milatović i u Bijelom Polju nastavio da za sve loše krivi druge – u ovom slučaju Skupštinu i Vladu Crne Gore. Govoreći o odnosima sa Hrvatskom, prebacio je odgovornost na aktuelnu vlast, kao da brojni problemi u spoljnoj politici nijesu začeti u vrijeme njegovog ministrovanja u vladi Zdravka Krivokapića nakon 30. avgusta 2020.

Podsjetimo, upravo je ta vlada, koja ga je i politički stvorila, postavila temelje brojnim krizama koje danas dolaze na naplatu. Milatović sada pokušava da ih prikaže kao tuđe greške, iako je bio aktivni učesnik procesa koji su doveli do pogrešnih koraka i nepromišljenih odluka.

Predsjednik je izjavio da „spoljna politika ide iz jednog u drugi ekstrem“, ali je zanemario činjenicu da je i sam dio te priče. Njegova poruka da Crna Gora plaća cijenu usvajanja rezolucije o Jasenovcu, kao i mogućeg obeštećenja logorašima iz Morinja, zvuči kao naknadna pamet čovjeka koji nije spreman da preuzme dio odgovornosti.

Milatović je najavio da će u ponedjeljak sa hrvatskim predsjednikom Zoranom Milanovićem gledati utakmicu u Zagrebu, ocenjujući to kao „normalan odnos dobrih susjeda“. M

Kada će odrasti u predsjednika?


Milatović rado ističe kako je „otvorio mnoga vrata ovoj Vladi u EU“ i kako podržava velike infrastrukturne projekte. Ali isto tako prečesto zaboravlja da državnička uloga podrazumijeva preuzimanje odgovornosti za loše poteze, a ne prebacivanje krivice na sve druge.

Umjesto da iz Bijelog Polja pošalje jasnu i državničku poruku, predsjednik je ponovo pokazao da se još uvijek ponaša kao politički proizvod jedne kratkotrajne vlade, koji nije uspio da izraste u instituciju predsjednika na koju ga je izabrao narod kao iznuđeno rješenje.