Nakon burne reakcije državnog vrha Crne Gore na podizanje spomenika Pavlu Đurišiću u selu Gornje Zaostro kod Berana, s punim policijskim i tužilačkim angažmanom, logično se nameće pitanje, da li će ista ta država pokazati doslednost i kada je riječ o drugim, zaista spornim spomenicima koji godinama stoje u javnom prostoru?

U centru Tuzi, kao i u selu Milješ, već duže vrijeme stoji spomenik Ded Gjo Luliju, albanskom ustaniku koji je 1911. godine podigao oružanu pobunu protiv Kraljevine Crne Gore, istakao albansku zastavu na brdu Dečić, i snažno se protivio ulasku Malesije, Plava i Gusinja u njen sastav. Tokom Prvog svjetskog rata sarađivao je s austrougarskim okupatorom, što ga, po važećem Zakonu o spomen-obilježjima, isključuje iz kruga ličnosti kojima se mogu podizati javni monumenti.

Ipak, za razliku od slučaja u Gornjem Zaostru, gdje su nadležni odmah hapsili građane i najavili inspekcije, državne institucije se ne oglašavaju povodom veličanja čovjeka koji se ustao oružjem protiv same Crne Gore. Uz to, Ministarstvo kulture nikada nije dalo saglasnost za podizanje tog spomenika.

Premijer Milojko Spajić izjavio je da “država neće tolerisati nezakonite poteze koji uznemiravaju društvo”, dok je predsjednik Jakov Milatović zatražio “uklanjanje svih spomenika koji veličaju fašističku kolaboraciju i etničku mržnju”. Ako to zaista misle, onda bi im prva stanica na putu ka Gornjem Zaostru trebalo da bude – Tuzi.

A zatim neka nastave do Gusinja, gdje i dalje stoji spomenik Jusufu Čeliću, pripadniku zloglasnih SS formacija, koji je nakon rata poginuo u sukobu s jedinicama Jugoslovenske armije. To obilježje nikome ne smeta, iako direktno afirmiše simboliku nacizma u srcu Crne Gore.

I na kraju – neka pođu i do Petnjice. I tamo će imati šta da vide i, ako su dosledni, šta da uklone.

U suprotnom, biće jasno da ova "borba za vrijednosti" nije ništa drugo do selektivni, ideološki i etnički motivisan obračun – isključivo sa srpskim nasljeđem i istorijom.