Juče je u Podgorici, ispred sjedišta Delegacije EU, održan protest ‘’u cilju očuvanja i jačanja građanske i jedinstvene Bosne i Hercegovine’’, sa kojeg je poslata poruka da je ‘’ideologija Homogene Srbije/Velike Srbije/Otvorenog Balkana’’ i dalje ‘’dozvoljena i djelatna’’.
Iako je skup bio malobrojan, sa manje od deset prisutnih, sa njega je organizator Andrej Nikolaidis, izbjeglica iz Sarajeva i osoba kojoj država Crna Gora i njeni poreski obveznici od 2016. godine isplaćuju DOŽIVOTNU mjesečnu naknada u visini jedne i po prosječne mjesečne neto zarade, kazao da ‘’podržava Bosnu i Hercegovinu u kojoj nosilac suvereniteta neće biti nacije, nego građani, dakle Bosnu i Hercegovinu u kojoj će važiti osnovno demokratsko načelo – jedan čovjek, jedan glas’’
Dakle, dvije osnovne poruke su: 1) Otvoreni Balkan je naopak projekat, iako su njegove lokomotive drđave Srbija i Albanija, i ima podršku cijelog demokratskog i civilizovanog svijeta, 2) Dejtonska BiH se mora srušiti i silom nametnuti princip- jedan čovjek, jedan glas.
[embed]https://aloonline.me/vijesti/milo-djukanovic-hrvati-srbi/[/embed]
Na skupu je osim ‘’zaslužnog crnogorskog stvaraoca’’ kojem građani Crne Gore DOŽIVOTNO daju mjesečnu apanažu od 800 evra, viđena i poslanica crnogorskog parlamenta Draginja Stanković, kao i pripadnici zloglasnog, ‘’psovačkog’’ Fakulteta za crnogorski jezik, poznatijeg demokratskoj javnosti po skupovima na kojima se građanima Crne Gore ‘’psuju majke’’, onim istim građanima koji takođe, kao i u slučaju Nikoaidisa, finansiraju ovaj tzv. Fakultet.
Sve malobrojniji, i od ogromne većine građana prezreni ekstremisti i šovinisti, nakon cijele 2021. godine koju su proveli u psovanju, primitivizmu i divljaštvu, a tokom događaja na Cetinju 4/5 septembra povodom ustoličenja mitropolita Joanikija, otvorenom nasilju i oružanoj pobuni protiv države i građana, na samom početku nove godine pokazuju da ne namjeravaju da prestanu sa izazivanjem nemira, vjerske i nacionalne mržnje.
Na sreću svih dobronamjernih, mira i napretka željnih građana, ovaj ekstremistički pol javne scene trajno odlazi na političku i kulturnu marginu, u ćošak svih važnih i progresivnih tokova i procesa. Oni koji promovišu i najavljuju ”bosanski scenario” za Crnu Goru, nemaju šta da traže kod građana, a izvršna vlast bi konačno morala da preispita odluke o finansiranju onih koji žele haos i nemire.