Nova srpska demokratija u Nikšiću pokušava da unaprijed zatvori pitanje usvajanja deklaracije o nepriznavanju odluke kojom je Vlada Crne Gore 2008. godine priznala jednostrano proglašenu nezavisnost Kosova, pozivajući se na tvrdnju da grad nikada nije priznao Kosovo da bi ga danas otpriznavao.

Takvo objašnjenje, međutim, nije u skladu sa postupanjem iste stranke u Zeti i Pljevljima.

Ni Zeta ni Pljevlja nikada nisu priznali takozvano Kosovo. Kao lokalne samouprave nisu ni imali nadležnost da donose odluke o priznavanju ili nepriznavanju neke teritorije ili države. Odluku o priznanju donijela je Vlada Crne Gore, a ne opštinski parlamenti.

Ipak, ta činjenica nije spriječila odbornike Nove srpske demokratije da u Zeti glasaju za deklaraciju kojom je iskazano nepriznavanje sporne odluke crnogorske vlade. Za deklaraciju su, pored DNP-a, glasali i odbornici NSD-a, jedan predstavnik Demokrata i nezavisni odbornici.

Isto se dogodilo i u Pljevljima. DNP je pokrenuo inicijativu, a pljevaljski odbor NSD-a javno je i jednoglasno podržao njeno sprovođenje. Skupština opštine Pljevlja potom je sa 18 glasova usvojila Deklaraciju o nepriznavanju odluke o priznanju jednostrano proglašene nezavisnosti Kosova.

Prema tome, obrazloženje iz Nikšića da ta opština ne može da otprizna nešto što nikada nije priznala važilo bi podjednako za Zetu i Pljevlja. Ali NSD tamo nije koristio taj argument. Naprotiv, podržao je inicijative i učestvovao u njihovom usvajanju.

Niko ni u jednoj od tih opština nije tvrdio da lokalni parlament može pravno da promijeni spoljnu politiku Crne Gore. Smisao deklaracija bio je politički i vrijednosni, da se pokaže da odluka iz 2008. godine nije donijeta u ime svih građana, da se potvrdi privrženost suverenitetu i teritorijalnom integritetu Srbije i pruži podrška srpskom narodu na Kosovu i Metohiji.

Zato saopštenje nikšićkog NSD-a ne predstavlja objašnjenje, već pokušaj da se izbjegnu procedura, javna rasprava i politička kampanja u kojoj bi svaki odbornik morao da pokaže da li podržava ili ne podržava odluku nekadašnje vlasti Mila Đukanovića.

Iz nikšićkog odbora navode da ni 2012. godine nisu pristali na zahtjev Pozitivne Crne Gore da na lokalnom nivou priznaju Kosovo u zamjenu za izbor njihovog kandidata Milutina Đukanovića za predsjednika opštine. Taj događaj, međutim, nema suštinske veze sa današnjom inicijativom. Tada se navodno tražilo priznavanje, dok se sada traži političko izjašnjavanje protiv odluke Vlade Crne Gore iz 2008. godine.

NSD takođe tvrdi da oni koji smatraju da je to pitanje za lokalne samouprave mogu da ga pokreću u opštinama u kojima su na vlasti, ali da se to u Nikšiću neće raditi. Upravo ta rečenica pokazuje da nije riječ o pravnoj nemogućnosti, već o donijetoj političkoj odluci da se inicijativa zaustavi.

Poslije podrške NSD-a deklaracijama u Zeti i Pljevljima, postavlja se pitanje šta se u međuvremenu promijenilo i zbog čega se u Nikšiću primjenjuje potpuno drugačiji aršin.

Ako se odbace proceduralni izgovori, kao politički najubjedljivije objašnjenje nameće se mogućnost da je iz zapadnih diplomatskih krugova stigla poruka da kampanja širenja deklaracija o nepriznavanju takozvanog Kosova mora biti zaustavljena i da je NSD na tu poruku pristao.

Na čelu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori nalazi se Johan Satler, koji u crnogorskom političkom životu ima aktivnu posredničku ulogu i javno insistira na postupcima koji bi Crnu Goru približili zatvaranju pregovaračkih poglavlja i članstvu u EU.

Nema javno predočenog dokaza da je Satler lično izdao takvu direktivu, zbog čega se to ne može predstaviti kao utvrđena činjenica. Međutim, nagla promjena ponašanja NSD-a, od podrške u Zeti i Pljevljima do otvorenog odbijanja u Nikšiću, opravdano otvara pitanje da li je stranka prihvatila zahtjev da se ova politička kampanja prekine kako ne bi ugrožavala odnose vlasti sa Briselom.

Umjesto jasnog odgovora, nikšićki NSD nudi argument koji je sam poništio sopstvenim glasanjem u drugim opštinama.

Posebnu težinu cijeloj priči daje odnos predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića prema Srbiji.

Kovačeviću nije smetalo da Nikšić prihvati dva miliona evra pomoći iz Srbije i Beograda za realizaciju projekata u toj opštini. On je krajem 2021. godine lično saopštio da je opštinska kasa uvećana za dva miliona evra zahvaljujući pomoći Srbije i Grada Beograda, a kasnije je na toj pomoći javno zahvalio.

Kada je trebalo prihvatiti finansijsku podršku Srbije, nije bilo pozivanja na različite nadležnosti, državni nivo ili potrebu da se Nikšić drži po strani od pitanja koja prevazilaze lokalne okvire.

Međutim, kada bi lokalni parlament trebalo da donese političku deklaraciju u odbranu suvereniteta Srbije i njenog prava na Kosovo i Metohiju, NSD se iznenada zaklanja iza obrazloženja da to nije opštinska nadležnost.

Srbija je, dakle, dovoljno bliska kada treba prihvatiti dva miliona evra za Nikšić, ali pitanje njenog teritorijalnog integriteta, prema novom tumačenju NSD-a, nije tema kojom bi nikšićki parlament trebalo da se bavi.

Zeta i Pljevlja pokazale su da deklaracije lokalnih parlamenata nemaju za cilj da zamijene Vladu Crne Gore, već da izraze volju građana. NSD je to u tim opštinama razumio i podržao. Zbog toga je teško povjerovati da je u Nikšiću iznenada otkriven neki pravni princip koji ranije nije postojao.

Pravo pitanje je zbog čega NSD u Nikšiću ne želi da uradi ono što je već podržao u drugim sredinama i ko je u međuvremenu procijenio da kampanja nepriznavanja odluke iz 2008. godine mora da bude zaustavljena.