PODGORICA – Predsjedništvo Bošnjačke stranke jednoglasno je odlučilo da njeni poslanici podrže inicijativu za razrješenje Andrije Mandića sa mjesta predsjednika Skupštine Crne Gore, a Nova srpska demokratija je tu odluku, kako je saopštila, primila k znanju.

U prevodu sa koalicionog na običan politički jezik, partner u vlasti glasa za smjenu predsjednika parlamenta i lidera NSD-a, NSD se sa tim nikako ne slaže, ali ne namjerava da zbog takve sitnice pokreće politički sukob.

Mandićeva stranka, naime, neće dozvoliti da rušenje njenog predsjednika postane razlog za kvarenje odnosa sa Bošnjačkom strankom. Funkcija može da ode, politički autoritet može da bude ponižen, a biračko dostojanstvo bačeno pod noge, samo da koaliciona harmonija ostane netaknuta.

Bošnjačka stranka jasna, NSD široka u ramenima

Za razliku od NSD-a, Bošnjačka stranka nije ostavila prostor za nedoumice. Njeno predsjedništvo jednoglasno je odlučilo da poslanici te partije glasaju za Mandićevo razrješenje, obrazlažući takav stav programskim principima i vrijednostima na kojima, prema njihovom mišljenju, treba da počiva demokratska i evropska Crna Gora.

Povod za inicijativu bila je Mandićeva poruka poslije smrti generala Ratka Mladića.

„Ratko Mladić nije bio ‘vojskovođa’, ni ‘heroj’, niti čovjek prema kojem se može iskazati bilo kakvo poštovanje, već pravosnažno osuđeni ratni zločinac, koji je pred međunarodnim pravosudnim institucijama osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine”, navela je Bošnjačka stranka.

Iz te partije su podsjetili i da je Skupština Crne Gore usvojila Rezoluciju o Srebrenici, ocijenivši da je neprihvatljivo da se sa pozicije predsjednika najvišeg zakonodavnog doma upućuju poruke poštovanja ili saučešća porodici Mladić.

Stav Bošnjačke stranke je, dakle, nedvosmislen. Ona brani sopstvenu političku poziciju i spremna je da je potvrdi glasanjem. NSD, s druge strane, brani – dobre odnose sa Bošnjačkom strankom.

Fotelja nije vrijedna koalicionog nesporazuma

„Sa tom odlukom nikako ne možemo biti saglasni, ali nećemo dozvoliti da jedno političko pitanje postane razlog za novi politički sukob sa Bošnjačkom strankom”, saopštila je NSD.

To jedno političko pitanje jeste smjena predsjednika Skupštine Crne Gore, lidera Nove srpske demokratije i jednog od najviših srpskih predstavnika u državnoj vlasti. Ali, sudeći prema saopštenju, u NSD-u je procijenjeno da ni to nije dovoljno krupan razlog za ozbiljnije preispitivanje koalicionih odnosa.

„Bošnjačka stranka može glasati za razrješenje Andrije Mandića. Mi ćemo smatrati da je to pogrešna odluka. Ali zbog toga Bošnjačku stranku nećemo proglasiti neprijateljem, niti ćemo Bošnjake ikada tretirati kao političke protivnike zbog toga što je stranka za koju dominantno glasaju imala takav stav u jednom političkom trenutku”, poručili su iz NSD-a.

Niko razuman, naravno, nije ni tražio da NSD proglašava Bošnjake neprijateljima, niti da politički spor pretvara u nacionalni sukob. Takvo podmetanje, međutim, dobro služi kao dimna zavjesa iza koje se izbjegava jedino stvarno pitanje – može li stranka koja glasa za smjenu predsjednika koalicionog partnera istovremeno da ostane njegov pouzdani partner u vlasti?

Odgovor NSD-a, za sada, glasi – može. Štaviše, izgleda da se to smatra dokazom zrelosti, pomirenja i evropske širine.

Stari rovovi i nove fotelje

Iz NSD-a su objasnili da se pomirena Crna Gora ne može graditi tako što će se poslije svakog teškog glasanja ponovo kopati stari rovovi.

Svakako. Samo što niko nije tražio rovove, već političku dosljednost. Između nacionalnog sukoba i ćutljivog prihvatanja poniženja postoji čitav prostor ozbiljne politike, od jasnog odgovora i preispitivanja partnerstva do povlačenja konkretnih poteza. NSD je, ipak, izabrala najudobnije rješenje: da saopštenjem pokaže kako se ne slaže, a postupcima da potvrdi kako se, u suštini, ništa ne mijenja.

Mandićeva stranka navela je da razumije Bošnjačku stranku, jer ona odluke donosi u skladu sa interesima sopstvene političke organizacije – bilo da je riječ o učešću u 44. Vladi Crne Gore, vlasti sa DPS-om u Bijelom Polju ili podršci onome što NSD naziva trećom, unaprijed neuspješnom inicijativom DPS-a protiv Mandića.

Tako je NSD, vjerovatno i nehotice, najpreciznije opisala cijelu situaciju. Bošnjačka stranka vodi računa o interesima sopstvene organizacije. Ostaje samo da se utvrdi o čijim interesima vodi računa Nova srpska demokratija.

Pleća široka, politička kičma na odmoru

Iz NSD-a su poručili da stranka i njen predsjednik imaju dovoljno široka pleća da izdrže sve političke udarce koji dolaze iz Crne Gore i sa različitih adresa van države.

Široka pleća su, nesumnjivo, korisna osobina. Naročito kada na njih treba natovariti još jedno poniženje i predstaviti ga biračima kao državničku mudrost. Ipak, u politici ponekad nisu presudna ramena, već kičma – pogotovo kada partner u vlasti otvoreno glasa za vašu smjenu.

NSD je saopštila i da snagu crpi iz vizije pomirene i evropske Crne Gore, u kojoj će Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i svi drugi građani imati jednaka prava i u kojoj će njihova osjećanja biti poštovana.

To je plemenit cilj. Samo ostaje nejasno zbog čega se put do jednakih prava Srba tako često popločava njihovim novim odricanjima, dok se svako traženje političke odgovornosti proglašava opasnošću po pomirenje.

„Naš cilj je da Crnu Goru učinimo zemljom slobodnih, srećnih, bogatih i pomirenih ljudi”, zaključili su iz NSD-a.

Poslije ovakvog saopštenja, biračima te stranke preostaje da budu srećni što je njihov lider, dok mu koalicioni partner glasa za smjenu, sačuvao mir u kući. Slobodni su da to prihvate, bogatiji su za još jedno političko iskustvo, a pomireni bi trebalo da budu sa činjenicom da se njihovi glasovi sve lakše pretvaraju u monetu za održavanje vlasti.

Iza čitave priče zato se više ne nazire samo jedno glasanje o Mandićevoj funkciji. Nazire se mnogo ozbiljnije pitanje: ako je NSD spremna da bez političkih posljedica pređe preko smjene sopstvenog predsjednika, šta će tek sjutra biti proglašeno prihvatljivom žrtvom u ime „pomirene i evropske Crne Gore”?

Jer kada stranka sopstveno poniženje predstavlja kao širinu, a odsustvo odgovora kao mudrost, iza brda se obično ne valja pomirenje – već novo odricanje koje će biračima biti saopšteno tek kada bude kasno.