Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević ocijenio je da su ekonomski programi Evropa sad 1 i Evropa sad 2 u Crnoj Gori doveli do snažnog rasta potrošnje i zaduživanja stanovništva, tvrdeći da građani, umjesto da proizvode, sve više troše i zadužuju se kod banaka.

Medojević je u objavi na društvenoj mreži Iks naveo da je u posljednjih pet godina došlo do značajnog povećanja ukupnog duga građana prema bankama, što, prema njegovoj ocjeni, pokazuje da je model ekonomske politike zasnovan prije svega na potrošnji, a ne na rastu proizvodnje.

Prema podacima koje je iznio, na kraju drugog kvartala 2020. godine zaduženost po glavi stanovnika u Crnoj Gori iznosila je 2.236 evra, dok je neto dug stanovništva bio 148,6 miliona evra. U avgustu iste godine, kako je naveo, ukupni dug građana prema bankama iznosio je oko 1,393 milijarde evra.

Medojević tvrdi da je do kraja 2025. godine taj dug dostigao 2,43 milijarde evra, uz oko 170.000 zaduženih građana. To, prema njegovoj računici, znači da je za pet godina ukupan dug stanovništva povećan za oko 75 odsto, odnosno da se „svaki stanovnik Crne Gore dodatno zadužio za više od 1.100 evra”.

U strukturi duga, kako je naveo lider Pokreta za promjene, najveće učešće imaju potrošački krediti, sa 46 odsto. Za njima slijede stambeni krediti sa 34 odsto, dok refinansirajući i hipotekarni krediti učestvuju sa po 7,5 odsto.

Posebno je ukazao na rast iznosa koji građani plaćaju bankama po osnovu kamata. Prema njegovim navodima, građani su 2020. godine godišnje plaćali između 110 i 125 miliona evra kamata, dok bi u 2025. taj iznos mogao dostići oko 165 do 170 miliona evra.

Medojević je zaključio da je, iako su prosječne kamatne stope u međuvremenu snižene, ukupan rast zaduženosti doveo do toga da građani u apsolutnom iznosu plaćaju više kamata bankama nego ranije.

„Kamate su niže, ali je dug toliko porastao da građani ukupno plaćaju više”, poručio je Medojević, ocjenjujući da je to jedna od posljedica ekonomske politike koja je, kako tvrdi, podstakla potrošnju i kreditno zaduživanje, umjesto proizvodnje i održivog razvoja.