Kako eksluzivno saznaju Novosti, bivši decenijski gospodar Crne Gore Milo Đukanović se aktivno uključio u podrivačke procese koji imaju za cilj sprovođenje obojene revolucije u Srbiji, polazeći sa uvijek iste ideološke platforme antisrpstva i ličnog animoziteta prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji predstavlja personifikaciju srpstva u Crnoj Gori.

U tu svrhu Đukanović je započeo viševektorski hibridni udar koji se istovremeno sprovodi na nekoliko ravni. Na unutrašnjem planu, Đukanović je pokrenuo agresivan napad pun neskrivene mržnje na predsjednika Parlamenta Crne Gore Andriju Mandića, jer smatra da time istovremeno udara i na predsjednika Srbije, koji sa Mandićem održava veoma skladne i konstruktivne odnose.

Đukanović je udar na Mandića sproveo preko svojih poslanika u crnogorskom Parlamentu kroz pokušaje blokade rada i urušavanja ugleda ove institucije, pri čemu je početak te akcije sinhronizovao sa protestima i blokadama u Srbiji.

Drugi vektor napada na srpskog predsjednika i Srbiju neprestano teče preko najuticajnijeg crnogorskog medijskog koncerna “Vijesti”, u čemu Đukanović prikriveno sarađuje sa gazdom “Vijesti” Draganom Šolakom i predsjednikom Stranke slobode i pravde Draganom Đilasom.

Pri tome je značajno napomenuti da značajan udio u vlasništvu “Vijesti” imaju i predstavnici američkog faktora, što nas vodi do trećeg kraka Đukanovićevog napada na našu zemlju, odnosno do različitih inostranih, prije svega zapadnih grupa za pritisak, sa kojima već decenijama sarađuje na obostrano zadovoljstvo – on za njihove interese vrši destabilizaciju regiona, a oni njega “održavaju na površini” političkog života.

Četvrti pravac napada ide preko Đukanovićevih saveznika iz regiona, a prije svega iz Hrvatske, gdje ima snažnu podršku Stjepana Mesića, koji Đukanoviću time pokazuje zahvalnost za novac koji mu je svojevremeno preko svojih tajnih kanala donirao za političko djelovanje.

Na kraju, ne treba zaboraviti ni na razgranatu mrežu vlasnika krupnog kapitala u mnogim državama, uključujući i Srbiju, sa kojima Đukanović ostvaruje poslovnu saradnju i kojima je činio i čini brojne usluge, zbog čega su oni spremni da na njegov mig uđu u finansiranje destabilizacije naše zemlje.

Kada se sve ovo uzme u obzir, očigledno je da srpski predsjednik i Srbija predstavljaju istinsku fiksaciju, ali i frustraciju za Mila Đukanovića, jer ne može da im oprosti uspjeh, doslednost i principijelnost u zaštiti i jačanju položaja svih Srba, ma gdje živjeli.