Dok Brisel pokušava da digitalni prostor EU uredi prema svojim standardima, u Crnoj Gori se pojavljuje osoba koja sebi već vidi ulogu političkog komesara za internet. Milica Kovačević, programska direktorka Centra za demokratsku tranziciju (CDT), organizacije koja je više puta dokazala da pod pojmom „demokratije“ podrazumijeva strogo kontrolisani jednoumni javni prostor, bez prava na neslaganje.

Svojim najnovijim nastupom, Kovačević ne samo što optužuje institucije države da su nesposobne, nego javno zagovara model u kojem će neformalne, stranim novcem izdašno podmirene NVO strukture, poput njene, dobiti ulogu sudije, dželata i tužioca nad sadržajem koji se pojavljuje u digitalnom prostoru. Pod plaštom „borbe protiv dezinformacija“, Kovačević nastoji da nametne evropski zakon (DSA) državi koja nije članica EU, bez ikakvog demokratskog procesa, bez javne rasprave i bez političkog konsenzusa.

Izvrće se suština, ono što bi trebalo da bude alat za zaštitu korisnika od zloupotreba platformi, Kovačević promoviše kao način za suzbijanje „nepoželjnih“ sadržaja, odnosno svega što se ne uklapa u dominantni ideološki okvir koji diktiraju zapadne fondacije i njihovi lokalni izvođači radova. Kritika, sarkazam, alternativam sve se proglašava „govorom mržnje“ ili „manipulacijom“. U takvom poretku, sloboda izražavanja postaje neprijatelj koji treba ukrotiti.

Cinično je što se Kovačević poziva na „odgovornost platformi“, dok istovremeno žali što te iste platforme ne sarađuju dovoljno sa „fakt-čekerima“. Tačnije ne ispunjavaju zahtjeve da se ukloni sve što se ne dopada njoj i njenoj mreži istomišljenika. Jer u toj novoj „evropskoj“ demokratiji, jedini legitimni govor je onaj koji potvrđuje njihove narative, sve ostalo je meta za etiketiranje.

Posebno je opasan dio u kome tvrdi da je Zapadni Balkan „rupa u DSA sistemu“, što implicira da bi i Srbija, Crna Gora i Republika Srpska morale da prihvate mehanizme digitalne represije koji nisu ni rezultat njihove političke volje, ni dio njihovog pravnog poretka. Tako da je očigledno da je krajnji cilj ove inicijative Milice Kovačević potpuna kontrola digitalnog prostora, pod izgovorom „evropske integracije“.

Uz to, Kovačević bez imalo srama kritikuje javnost koja se usuđuje da dovede u pitanje same temelje DSA regulative. Za nju, kritika nije dio zdrave rasprave, već dokaz da treba još stroži mehanizmi. Svako ko ne prihvata DSA kao „novu bibliju“ postaje opasan subjekt.

Milica Kovačević, u suštini, ne želi bolji digitalni prostor, ona želi kontrolisan prostor u kojem će CDT i slične organizacije biti neprikosnoveni arbitri istine, gušeći svaki drugačiji glas. I u tome ne odstupa od logike svog političkog nasleđa, duha Đukanovićevog režima, samo u novom, progresivnom pakovanju.