Američki predsjednik Donald Tramp otvorio je u Davosu inauguralni sastanak novoosnovanog „Mirovnog savjeta“, tijela koje je predstavljeno kao ključni element njegovog mirovnog plana za Pojas Gaze, ali koje po svojoj strukturi i ambicijama očigledno prevazilazi okvire jedne regionalne inicijative. Sastanak je održan na marginama Svjetskog ekonomskog foruma, a Bijela kuća je direktno prenosila događaj, dajući mu jasnu političku i simboličku težinu.

Iza Trampa, tokom uvodnog obraćanja, na sceni su bili premijeri Mađarske i Jermenije Viktor Orban i Nikol Pašinjan, kao i predsjednici Azerbejdžana i Argentine Ilham Alijev i Havijer Majli. Poziv za učešće upućen je i ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, što je od samog početka dalo globalnu dimenziju projektu koji je formalno vezan za Gazu.

Od Gaze ka „Svjetskom mirovnom savjetu“

U svom govoru na ceremoniji potpisivanja dokumenata o osnivanju Savjeta, Tramp je naglasio da će novo tijelo sarađivati sa Ujedinjenim nacijama, ali je već iz formulacija u povelji i izjava njegovih saradnika bilo jasno da se ne radi o klasičnom pomoćnom mehanizmu unutar postojećeg sistema.

Ideja o „Mirovnom savjetu“ prvi put je javno predstavljena sredinom januara, kao dio šireg plana za Gazu, koji podrazumijeva i raspoređivanje međunarodnih snaga i koordinaciju obnove. Međutim, još u novembru 2025. godine, kada su UN pozdravile koncept savjeta, on je bio zamišljen kao privremena međunarodna administracija sa ograničenim mandatom – tijelo koje bi koordinisalo finansiranje i obnovu Gaze u skladu sa međunarodnim pravom.

Suprotno tim početnim nagovještajima, Trampov projekat se u međuvremenu profilisao kao samostalna međunarodna organizacija, sa sopstvenom poveljom, članstvom i upravljačkom strukturom, što je kod dijela analitičara otvorilo pitanje da li je riječ o potencijalnom konkurentu postojećim mehanizmima UN, prije svega Savjetu bezbjednosti.

Struktura i pravila: moć koncentrisana u jednom centru

Prema tekstu povelje, koju su uz pozivnice dobili svjetski lideri, a koju su prenijeli mediji, „Mirovni savjet“ je definisan kao međunarodna organizacija čiji je cilj „promocija stabilnosti, obnavljanje legitimne uprave i obezbjeđivanje održivog mira u područjima pogođenim ili ugroženim sukobom“. Iako se u dokumentu formalno ne pominje Gaza, naglasak je na potrebi za „fleksibilnijim i efikasnijim međunarodnim tijelom za jačanje mira“, što je protumačeno kao indirektna kritika postojećeg sistema UN.

Ključne odredbe povelje pokazuju jasnu hijerarhiju moći:

– Član Savjeta može postati isključivo država koju pozove predsjednik Savjeta, odnosno Donald Tramp.
– Države predstavljaju šefovi država ili, uz saglasnost predsjedavajućeg, drugi visoki zvaničnici.
– Savjet nema ovlašćenja nad teritorijom članica i ne može ih primorati na učešće u mirovnim operacijama bez njihovog pristanka.
– Članstvo se dodjeljuje na period od tri godine, uz mogućnost obnove po odluci predsjednika, s tim što se ovaj rok ne primjenjuje na države koje u prvoj godini uplate članarinu od milijardu dolara.
– Svaka država ima jedan glas, ali nijedna odluka ne može stupiti na snagu bez odobrenja predsjednika Savjeta.
– Glasanja su predviđena najmanje jednom godišnje, dok će se sastanci bez glasanja održavati kvartalno, u terminima i na lokacijama koje predsjednik smatra prikladnim. Finansiranje je dobrovoljno i može dolaziti ne samo od članica, već i od drugih država, entiteta i izvora.

Izvršni odbor i politička težina

Bijela kuća je 16. januara objavila i sastav izvršnog odbora Savjeta, koji dodatno oslikava političke i finansijske ambicije projekta. Pored Trampa kao predsjednika, u odboru su:

– američki državni sekretar Marko Rubio,
– specijalni izaslanik za Bliski istok Stiv Vitkof,
– Trampov zet Džared Kušner,
– bivši britanski premijer Toni Bler,
– američki biznismen Mark Rouan,
– predsjednik Svjetske banke Adžaj Banga,
– zamjenik savjetnika za nacionalnu bezbjednost SAD Robert Gabrijel.

Za visokog predstavnika za Gazu imenovan je bugarski diplomata Nikolaj Mladenov, dok su kao viši savjetnici navedeni i zvaničnici iz američke administracije i diplomatskih krugova.

Poziv Putinu i geopolitička poruka

Posebnu pažnju izazvao je poziv upućen Vladimiru Putinu da se pridruži Savjetu. Njegov portparol Dmitrij Peskov saopštio je da Moskva „proučava sve detalje prijedloga“ i da očekuje dalji kontakt sa američkom stranom radi razjašnjenja nijansi. Prema procjenama analitičara, Trampov potez ima za cilj održavanje direktnog dijaloga sa Rusijom i uključivanje Moskve u novi format globalne bezbjednosti, izvan tradicionalnih okvira.

Tramp je na svojoj društvenoj mreži Truth Social poručio da je riječ o „najvećem i najuglednijem savjetu koji se ikada sastao“, dok njegovi saradnici otvoreno govore o „Svjetskom mirovnom savjetu“, a ne o tijelu ograničenom na Gazu. Ta ambicija, međutim, otvara i brojna pitanja – od odnosa sa UN, preko legitimiteta odluka, do koncentracije moći u rukama jednog predsjednika.

Ukoliko „Mirovni savjet“ zaista zaživi u punom obimu, on bi mogao označiti početak nove faze u globalnom upravljanju krizama. Da li će to biti efikasniji mehanizam za rješavanje sukoba ili prije svega politički instrument američkog predsjednika, ostaje da se vidi. Jasno je, međutim, da je Davos bio tek prvi korak u procesu koji bi mogao značajno da preoblikuje postojeći međunarodni poredak.