Alžir je povukao potez koji bi mogao da uzdrma ne samo odnose sa Francuskom, već i čitav postkolonijalni poredak. Usvajanjem novog zakona, alžirski parlament je francusku kolonizaciju formalno proglasio zločinom i otvorio put zahtjevima za zvanično izvinjenje, ali i za reparacije.

Zakon je usvojen jednoglasno, a njime se jasno navodi da je Francuska, kao bivša kolonijalna sila, od 1830. do 1962. godine sistematski ugnjetavala Alžir, čineći niz teških zločina nad državom i narodom. Za Alžir, ovo više nije pitanje istorijskog sjećanja, već pravne i moralne odgovornosti.

U tekstu zakona, koji ima pet poglavlja i 27 članova, navode se vansuđska pogubljenja, fizičko i psihološko mučenje, pljačka prirodnih i kulturnih bogatstava, kao i nuklearni testovi koje je Francuska izvodila u alžirskoj Sahari. Riječ je o 17 nuklearnih eksplozija između 1960. i 1966. godine, čije posljedice, prema alžirskim vlastima, i dalje ugrožavaju ljude i životnu sredinu.

Posebna pažnja u zakonu posvećena je takozvanim harkijima – Alžircima koji su tokom kolonijalne vlasti sarađivali sa Francuzima. Njihova uloga je proglašena izdajom, a javno veličanje njihovih postupaka može biti kažnjeno zatvorom do deset godina.

Alžirska država je zakonom zadržala pravo da, „svim neophodnim pravnim i sudskim sredstvima“, traži zvanično priznanje zločina, javno izvinjenje, materijalnu nadoknadu, povrat ukradenih kulturnih dobara, kao i dekontaminaciju područja na kojima su vršeni nuklearni testovi.

Francusko Ministarstvo spoljnih poslova oštro je reagovalo, ocijenivši zakon kao „otvoreno neprijateljsku inicijativu“ koja ugrožava dijalog dvije zemlje. Međutim, alžirske vlasti ističu da zakon ne donosi ništa novo, već samo pravno formuliše činjenice koje su istorijski dobro dokumentovane.

Iako su prije samo nekoliko godina alžirski zvaničnici pominjali isključivo mogućnost izvinjenja, bez formalnih zahtjeva, sadašnji zakon predstavlja jasan zaokret. Izvinjenje više nije dovoljno – na stolu su i reparacije.

Alžirski mediji zakon već nazivaju istorijskim, naglašavajući da se on oslanja i na rezoluciju Afričke unije kojom su kolonijalizam i ropstvo proglašeni zločinima protiv čovječnosti. Pojedini zapadni stručnjaci, međutim, upozoravaju da zakon nema međunarodnoobavezujuću snagu i da ne može formalno primorati Francusku da plati.

Ipak, značaj alžirskog poteza daleko prevazilazi pravne tehničke detalje. Ako i druge afričke države krenu istim putem, brojne bivše kolonijalne sile mogle bi se suočiti sa lavinom zahtjeva za reparacije.

Alžir je ovim zakonom jasno stavio do znanja da kolonijalni zločini, kao zločini protiv čovječnosti, nemaju rok zastarjelosti. To znači da se pitanje odgovornosti može ponovo otvoriti u bilo kom trenutku – i u mnogo konkretnijem, finansijskom obliku.

Da li će ikada doći do stvarne naplate reparacija, ostaje da se vidi. Ali jedno je izvjesno: Alžir je ovim zakonom pomjerio granice i otvorio temu od koje će se Evropa teško moći sakriti.