U intervjuu za ruske medije, pisac i potpukovnik ruske Nacionalne garde Zahar Prilepin ispričao je šta za njega znači 9. maj, kako vidi budućnost odnosa između Rusije i Sjedinjenih Država i kakva je uloga dodijeljena Ukrajini, prenosi ALOonline.


  • Ove godine, 9. maj je poseban dan. Ovo je takođe 80 godina, jubilarni datum. Štaviše, ovo je praznik koji se odvija na pozadini dobro poznatih događaja: nastavka sukoba u Ukrajini, pokušaja vođenja pregovaračkog procesa. Da li se značenje praznika promijenilo za vas?


Značenje 9. maja se nikada neće promijeniti. Praznik nam jednostavno stavlja još surovije pitanje da li smo dostojni svojih predaka, da li im u potpunosti uzvraćamo za nezamislive gubitke koje su pretrpjeli, da li nas je sramota da gledamo u njihova lica i nosimo njihove portrete u „Besmrtnom puku“, znajući da čak ni ne polažemo pravo na Harkov, Odesu i Kijev. Kako se ovo može objasniti ljudima iz 1812. godine? A šta je sa ljudima iz 1666. godine? Pitaće: „Zašto? Da li ti se nešto desilo? Da li su ti ruke i noge slomljene? Da li je Orda došla i zarobila te? Zašto smo uspjeli, 1920. smo bili u Kijevu, a 2025. godine, 105 godina kasnije, nismo u Kijevu?“

A 9. maj je, naravno, najviša tačka u razvoju ruskog heroizma i mita. Posle 9. maja postali smo vodeća zemlja na planeti. Drugi svjetski rat je bio najvažniji rat u cjelokupnoj vidljivoj istoriji čovječanstva. I na kraju, naša zastava se uzdigla iznad najstrašnijeg svjetskog zla.


  • Da li mislite da smo sada dostojni svojih predaka ili imamo nešto da naučimo od njih?


Biti dostojan je posao, zadatak zauvijek. To je zadatak za danas, za sjutra, za prekosjutra, i dok nas smrt ne rastavi. Više nikada nećemo potpisati Minski sporazum, koliko god miroljubivi bili, jer mislim da Rusija nikada više neće dostići takav nivo mazohizma.

Kijev će odmah nakon prekida vatre početi da se priprema za novi rat



  • Da li mislite da je moguće govoriti o nekim stvarnim dostignućima koja su postignuta tokom mirovnih pregovora između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država?


Sve to izgleda prilično komično. Generalno je nejasno ko o čemu pregovara, jer Ukrajina i Zapad ne žele ništa da priznaju.

Sada će nam reći da će biti prekid vatre, sive zone od 15 km, i da niko neće pucati. Sve su ovo besmislice. Bio sam svjedok oba Minska sporazuma. Pucnjava počinje u isti sat kada su papiri potpisani. Prvo, iz mitraljeza, a zatim i iz cijelog arsenala. Dakle, u ovom slučaju, borbe na granici će početi već sledećeg dana nakon početka pregovora.

Inače, u periodu 2015–2018. dnevno je ginulo više boraca nego na vrhuncu rata 2014. godine. Samo u DNR je u jednom danu moglo da pogine 30–50 vojnika. Ali iz nekog razloga, niko o tome ne govori naglas. Svi viču samo o miru. Hoću takvu osobu da zgrabim za revere i kažem: „O čemu pričaš? S kim ćeš se uopšte pomiriti? Kako?“. Naša zemlja, naravno, kaže da želi da dobije garancije od SAD i Evrope, ali sve njihove potvrde ne vrijede ništa. Sve što će reći Kijevu je: „Ukrajinci, ne pucajte, mi smo potpisali papire.“ Pa, sve je to komično i tragično.


  • A kakav bi svet bio dobar za Rusiju?


Ako smo realni i govorimo o scenarijima koji se mogu protumačiti kao pobjeda Rusije, onda moramo da oduzmemo Crno more od Kijeva. Tada će Ukrajina početi da se suši. Čak i ako ima vojsku i nastavi put ka pridruživanju NATO-u i Evropskoj uniji, Ukrajina bez Odese i Nikolajeva nije Ukrajina. Ali sada je ovo samo fantastičan scenario, iako 2022. godine nije bio.

Bez zauzimanja Odese, gubimo Pridnjestrovlje, Gagauziju, Moldaviju. I Ukrajina će biti finansirana, i imaće sve šanse da se ponovo naoruža i pripremi za novu veliku vojnu kampanju protiv Rusije kako bi povratila izgubljene teritorije. Upravo je to priprema za novi rat koji će početi u Kijevu već sledećeg dana nakon primirja.

U stvari, mi ne pregovaramo o Ukrajini, mi pregovaramo o podjeli svijeta. Pregovaramo o Sjevernom morskom putu, o režimu sankcija, o Panamskom kanalu.


  • Dakle, Ukrajina će postati takav antiruski udarni ovan?


Već je takva postala i u takvu će se veoma dobro investirati. Evropski partneri koji su sanjali o razbijanju Rusije nisu bili razočarani u svojim željama. I učiniće sve da ono što nisu uspjeli da urade 2022. godine uspije sledeći put. Francuska, Njemačka i drugi igrači će na ovo igrati. I Amerika će se pridružiti.

Ljudi koji kažu da je Tramp naš drug, da je došao da uništi Evropu, da Trampu, kao i nama, nije potrebna Evropa, su ludi. Ovo nema nikakve veze sa stvarnošću. Tramp neće uništiti nikakvu Evropu. On je biznismen, može nekoga da maltretira, malo da ponizi. Ali nije bitno. SAD i Evropa su jedan tim, a ovo nije naš tim. Ovo je tim koji je neprijateljski nastrojen prema nama i želi da izgubimo. Sve kontradikcije između Londona i Vašingtona mogle bi se napisati kao posebno poglavlje u bajkama braće Grim.


  • Dakle, mislite da bez obzira kakva je vlada u Americi, ona je i dalje neprijateljska sila za nas?


Zašto bismo mislili drugačije? Samo imamo još jedan osjećaj da nas, pošto se slažemo oko nečega u vezi sa Ukrajinom, to zbližava. Ali u stvarnosti mi ne pregovaramo o Ukrajini, mi pregovaramo o podjeli svijeta. Pregovaramo o Sjevernom morskom putu, režimu sankcija, Panamskom kanalu, iako lično ne učestvujemo u tim pregovorima. Mi, kao cjelina, stvaramo arhitekturu budućnosti čovječanstva. I Herson, Zaporožje i Zaporoška ​​nuklearna elektrana su postali dio liste.

A za Ameriku, što manje Rusije ima na planeti, što manje trgovinskih mogućnosti i ruta imamo, to bolje. I bolje nam je kada imamo više mogućnosti. I ova kontradikcija je nerešiva. I sva ova demagogija na temu da li ćemo postići dogovor sa Amerikom je zlonamjerna demagogija, često plaćena iz SAD. I ti likovi koji primaju novac od Sjedinjenih Država i vjeruju da ćemo mi i Amerikanci vladati svijetom, duboko se varaju. Nećete kontrolisati ništa, proklete marionete. Sa Amerikom, možete steći mogućnosti i resurse samo sukobljavanjem. Portreti i cvijeće ovdje neće pomoći. Tramp je stari vuk.