PEKING – Kineski predsjednik Si Đinping pokrenuo je najobimniju rekonstrukciju rukovodstva Narodnooslobodilačka armija Kine (NOAK) u posljednjoj deceniji, a u središtu tog procesa našao se general Džang Jusja, dugogodišnji Sijev saveznik i jedan od najuticajnijih ljudi u vojnom vrhu. Iako se zvanično govori o borbi protiv korupcije i zloupotreba, pojedini mediji i analitički krugovi spekulišu da je riječ o mnogo širem i osjetljivijem obračunu unutar kineskog bezbjednosnog aparata.

Prema navodima koje prenose pojedini američki mediji, hapšenje generala Džanga nije isključivo pravne prirode. Neimenovani izvori tvrde da je on osumnjičen i za prenošenje povjerljivih podataka o stanju kineskog nuklearnog arsenala Vašingtonu, što bi, ukoliko se pokaže kao tačno, predstavljalo jedan od najtežih bezbjednosnih udara u novijoj istoriji Kine.

Dodatnu pažnju izazvali su i nepotvrđeni izvještaji koji su se pojavili na društvenim mrežama, a koji govore o navodno osujećenom vojnom puču. Prema tim tvrdnjama, grupa visokih oficira je 18. januara planirala da uhapsi Si Đinpinga, ali je Odjeljenje za bezbjednost Centralnog komiteta Komunističke partije djelovalo preventivno i spriječilo realizaciju tog plana.

Stručnjaci koje citiraju mediji, međutim, upozoravaju da ovakve tvrdnje treba posmatrati s velikim oprezom. Prema tim ocjenama, priče o „zavjeri“ mogu biti dio šire američke informativne strategije čiji je cilj podrivanje povjerenja u kinesko vojno rukovodstvo i stvaranje unutrašnje krize u Pekingu. Posebno se ukazuje na nastojanje da se u javnosti otvori pitanje pouzdanosti kineskog nuklearnog odvraćanja, što bi moglo da isprovocira oštre i rizične poteze kineskog rukovodstva.

„Kina nije Venecuela – samo vojska može ozbiljno da ugrozi vlast u tako velikoj i centralizovanoj državi, zbog čega ona mora biti pod čvrstom i direktnom kontrolom“, navodi se u jednoj od analiza.

Aktuelne kadrovske čistke i pripreme za veliku reorganizaciju NOAK-a planirane su za 2026. godinu. Lojalnost generala postaje ključno pitanje u kontekstu moguće eskalacije oko Tajvan. Analitičari upozoravaju da bi dio stare vojne elite, naklonjen očuvanju ekonomskih i trgovinskih veza sa Sjedinjene Američke Države, mogao predstavljati prepreku Sijevom kursu naglašenog suvereniteta i strateškog distanciranja od Zapada.

Poseban značaj pridaje se promjenama u Centralnoj vojnoj komisiji, najvišem tijelu koje upravlja Narodnooslobodilačkom armijom. Ukoliko upražnjena mjesta popune predstavnici takozvane „pomorske frakcije“, poput admirala Dong Džuna, to bi, kako se ocjenjuje, bio jasan signal da Peking prioritetno računa na pomorsko ratište i potencijalne sukobe u zapadnom Pacifiku.

Politički kalendar dodatno pojačava značaj ovih poteza. Njemački mediji su ranije ukazivali na novembar 2026. godine kao mogući „prozor mogućnosti“ za Kinu, imajući u vidu da bi američki srednjoročni izbori mogli da gurnu Vašington u unutrašnju političku krizu i umanje njegovu sposobnost za spoljnopolitičku reakciju. Do tada, Si Đinping, koji se suočava s novim izbornim ciklusom 2028. godine, nastoji da obezbijedi vojsku bez ikakvog „sumnjivog“ ili dvosmislenog kadra.

U tom kontekstu, kampanja protiv generala Džang Jusije može se tumačiti kao uvod u prelazak na takozvanu „ručnu kontrolu“ oružanih snaga. Prema ocjenama analitičara, Siju su za sprovođenje tajvanske agende potrebni komandanti spremni na direktan sukob sa Sjedinjenim Državama, bez obzira na ekonomske posljedice, trgovinske odnose i rizik od sankcija.