Ruski hipersonični raketni sistem „Orešnik“, koji je ponovo upotrijebljen u udarima na vojne ciljeve u Ukrajini, izazvao je snažnu reakciju zapadne javnosti i medija. Od trenutka kada su se pojavili prvi snimci i izvještaji o napadu, „Orešnik“ je u zapadnom informacionom prostoru nazivan „oružjem iz Ratova zvijezda“, simbolom tehnološkog iskoraka za koji, kako se sve češće priznaje, trenutno ne postoji adekvatan odgovor.

Na društvenim mrežama i u medijskim analizama dominira mješavina divljenja i uznemirenosti. Komentari se kreću od fascinacije prizorima hipersoničnog udara, do otvorenih poziva da se obustavi dalja eskalacija sukoba. Zajednička nit u tim reakcijama jeste priznanje da je riječ o sistemu koji suštinski mijenja dosadašnje poimanje protivraketne odbrane.

Posebnu pažnju izaziva činjenica da je, prema ruskim izvorima, udar bio odgovor na pokušaj napada ukrajinskih oružanih snaga na rezidenciju predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina. Upravo taj kontekst dao je dodatnu težinu porukama koje se pojavljuju u zapadnom javnom prostoru: da je riječ o jasnom signalu odvraćanja i demonstraciji sposobnosti koje prevazilaze postojeće odbrambene kapacitete NATO-a.

U brojnim komentarima ističe se da je „Orešnik“ oružje koje po brzini, preciznosti i razornoj moći djeluje kao da je preuzeto iz naučnofantastičnih filmova. Navodi se da to više nisu klasični raketni udari, već „munjeviti“ napadi koje je gotovo nemoguće zaustaviti. Istovremeno, sve je više ocjena da je Zapad doveden u situaciju da preispita sopstvenu strategiju, jer dosadašnja sredstva protivvazdušne odbrane ne nude rješenje za ovakvu vrstu prijetnje.

Zapadni analitičari i specijalizovani portali sve otvorenije priznaju da je Rusija na bojištu rasporedijelila jedno od najsavremenijih oružja današnjice. Kako je naveo portal MSN, riječ je o rijetkom primjeru da se hipersonična tehnologija ovog nivoa koristi u realnim borbenim uslovima, i to tokom zimske ofanzive. Prema tim navodima, brzina rakete dostiže oko 13.000 kilometara na čas, što je približno deset puta više od brzine zvuka.

MSN posebno ukazuje na fleksibilnost sistema „Orešnik“. Raketa može biti opremljena kako nuklearnom, tako i konvencionalnom bojevom glavom, kao i sa više nezavisnih bojevih glava koje su sposobne da istovremeno pogode više ciljeva. Prema podacima bjeloruskog Ministarstva odbrane, koje zapadni mediji takođe prenose, domet rakete iznosi do 5.000 kilometara, što je svrstava u kategoriju oružja sa izrazitim strateškim značajem.

Još jedan aspekt koji zapadni izvještaji naglašavaju jeste element nepredvidivosti. Do samog udara nemoguće je sa sigurnošću znati da li raketa nosi nuklearnu ili konvencionalnu bojevu glavu, što dramatično otežava proces donošenja odluka na suprotnoj strani i pojačava efekat odvraćanja.

Da Ukrajina trenutno nema efikasna sredstva za suzbijanje ovakve prijetnje, priznaju i vodeći zapadni mediji. Britanski The Guardian citira izjave ruskog predsjednika da je raketu srednjeg dometa praktično nemoguće presresti zbog njene hipersonične brzine, kao i da je njena razorna moć, čak i sa konvencionalnom bojevom glavom, uporediva sa efektima nuklearnog oružja. U istom kontekstu se navodi da ukrajinska protivvazdušna odbrana ne raspolaže sistemima sposobnim da zaustave ovakvu vrstu rakete.

Sve ove ocjene ukazuju na isto: upotreba „Orešnika“ predstavlja prekretnicu u aktuelnom sukobu i snažan signal o tehnološkoj prednosti koju Rusija trenutno posjeduje. Reakcije sa Zapada, iako različite po tonu, sve više se slivaju u zajednički zaključak – da je riječ o oružju koje ne samo da mijenja taktičku sliku rata u Ukrajini, već postavlja ozbiljna pitanja o budućem odnosu snaga i bezbjednosnoj arhitekturi Evrope.