BEOGRAD – Kada je Aleksandar Vučić prije osam i devet godina govorio da će Srbija nabaviti nove rakete, radarske sisteme i izgraditi snažnu protivvazduhoplovnu odbranu, njegove poruke u dijelu regionalne javnosti često su dočekivane sa podsmijehom ili nevjericom. Danas, poslije višegodišnjeg jačanja Vojske Srbije i nabavki savremenog naoružanja, tonovi iz Zagreba i Sarajeva znatno su drugačiji.
Vučić je još prije osam godina, govoreći o budućim nabavkama za srpsko ratno vazduhoplovstvo, najavio da država neće otkrivati sve što planira da kupi.
„Što biste vi znali kakve ćemo sve rakete da kupimo za naše avione i kakve ćemo sve radarske sisteme da kupimo”, govorio je tada Vučić.
Još godinu dana ranije poručivao je da je cilj Srbije da izgradi sistem koji će garantovati bezbjednost njenog vazdušnog prostora i biti dovoljno snažno sredstvo odvraćanja za svakoga ko bi u budućnosti mogao da pomisli da ugrozi zemlju.
„Nebo iznad Srbije biće apsolutno sigurno i to znači da i za mnoge druge stvari imamo prednost u odnosu na one koji su, koji bi možda u budućnosti pomislili da prijete Srbiji. Mi ne prijetimo nikome. Samo želimo svoje nebo, svoju zemlju da čuvamo”, poručio je Vučić prije devet godina.
Ono što je tada bilo političko i vojno obećanje, danas je postalo povod za sve glasnije reakcije u regionu.
U Hrvatskoj se sa posebnom pažnjom govori o jačanju srpskih raketnih kapaciteta, a u fokusu su se našle kineske rakete CM-400, za koje se navodi da dostižu brzinu do šest maha i da imaju domet između 250 i 400 kilometara.
U hrvatskoj javnosti pojavila se i bojazan zbog mogućnosti koje takvo naoružanje pruža Srbiji, dok je ministar odbrane Ivan Anušić izrazio nadu da će takvi projektili „ostati u skladištu”.
Promjena atmosfere vidljiva je i kroz izjave koje stižu iz regiona.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović svojevremeno je sa ironijom govorio o vojnim mogućnostima pojedinih aktera u okruženju.
„Takvi vas napasti ne mogu. Šta će napasti Kosovo? Čime? Pištoljima na vodu?”, rekao je Milanović.
Međutim, poslije godina u kojima je Srbija sistematski ulagala u avijaciju, protivvazduhoplovnu odbranu, raketne sisteme i modernizaciju Vojske, iz regiona sve češće stižu ocjene da je odnos snaga bitno promijenjen.
Na to ukazuje i izjava vlasnika sarajevske Fejs televizije Senada Hadžifejzovića:
„Srbija ima oružje koje nema ni NATO.”
Takva ocjena predstavlja upadljiv kontrast u odnosu na vrijeme kada su najave Beograda o snažnijoj vojsci u dijelu regiona posmatrane sa omalovažavanjem.
Vučić je, međutim, sve vrijeme insistirao na istoj tezi – da Srbija ne jača vojsku kako bi ugrožavala druge, već kako bi obezbijedila da niko ne može da ugrozi nju.
Poslije godina nabavki i modernizacije, predsjednik Srbije ponovio je upravo tu poruku.
„Ne učestvujemo u bilo kakvim osvajačkim pohodima ili bilo čemu. Naše je da zaštitimo svoju zemlju, da zaštitimo svoje nebo. I u tome ćemo uspjeti”, poručio je Vučić.
Tako se danas, skoro deceniju poslije prvih najava o snažnom jačanju Vojske Srbije, njegove tadašnje riječi čitaju iz drugačije perspektive. Ono što je Vučić najavljivao – snažnija avijacija, savremeniji raketni i radarski sistemi i bezbjednije nebo nad Srbijom – više nije samo obećanje, već činjenica koja izaziva sve veću pažnju i reakcije u regionu.
Komentari (0)