Izjava hrvatskog premijera Andreja Plenkovića da će Zagreb upozoriti NATO na novo naoružanje u arsenalu Vojske Srbije izazvala je brojne reakcije u javnosti, ali i otvorila pitanje političke logike u kojoj se Hrvatska poziva na vojnu alijansu zbog srpskih vojnih kapaciteta, istovremeno gradeći sopstvene regionalne bezbjednosne aranžmane.

Plenković je, odgovarajući na pitanja novinara u Požegi, izjavio da Zagreb ne očekuje da bi Srbija mogla da dođe u poziciju da upotrebi hipersonične rakete protiv susjednih država, ali je naglasio da je riječ o ozbiljnom sistemu naoružanja o kom će Hrvatska razgovarati sa saveznicima u NATO.

„Razgovaraćemo sa našim partnerima u NATO savezu i upozoriti ih na takvo naoružanje koje je novost u arsenalu Vojske Srbije“, poručio je Plenković, dodajući da Hrvatska godinama ulaže značajna sredstva u modernizaciju sopstvenih oružanih snaga.

Od „prijetnje“ do političke teme

Premijerova izjava uslijedila je nakon što su pojedini mediji u Srbiji novu generaciju raketa velikog dometa duhovito prozvali „Zagrepčanka“. Iako je riječ o medijskom nadimku koji je brzo postao popularan u javnosti, u Hrvatskoj je taj termin izazvao političku i medijsku reakciju.

Ipak, zanimljivo je da sam Plenković u istoj izjavi priznaje da Hrvatska ne očekuje scenario u kojem bi Srbija upotrebila takvo oružje protiv susjednih država. Upravo taj element u srpskoj javnosti izazvao je ironične komentare, jer se postavlja pitanje zašto se o naoružanju države koja nije članica NATO raspravlja u okviru Alijanse ukoliko se istovremeno tvrdi da ne postoji realna prijetnja.

Posebnu pažnju privukla je činjenica da se Zagreb obraća NATO paktu upravo u trenutku kada Hrvatska aktivno učestvuje u regionalnim bezbjednosnim inicijativama sa Tiranom i Prištinom, koje u Beogradu mnogi vide kao pokušaj stvaranja novog vojnopolitičkog bloka na zapadnom Balkanu.

Takav kontekst čini da najavljeno „upozoravanje“ NATO pakta na srpsko naoružanje djeluje paradoksalno, jer države koje ističu sopstvene bezbjednosne saveze u regionu istovremeno traže dodatne bezbjednosne garancije od Alijanse.

Strategijska poruka Beograda

U Beogradu se modernizacija Vojske Srbije posljednjih godina predstavlja kao dio strategije odvraćanja i jačanja nacionalne bezbjednosti. Vojni analitičari ukazuju da se u savremenim bezbjednosnim doktrinama upravo razvoj sistema velikog dometa i visokih brzina smatra ključnim elementom strategijskog odvraćanja.

Hipersonične rakete, koje se kreću brzinom većom od pet maha i sposobne su za složene manevre u letu, u savremenim vojnim doktrinama predstavljaju jedan od najsloženijih i tehnološki najnaprednijih segmenata ofanzivnih sistema.

U tom kontekstu, srpska javnost je na Plenkovićevu reakciju odgovorila ironično, pa se u medijskom prostoru već odomaćio nadimak „Zagrepčanke“ za rakete koje su postale predmet političkih rasprava u regionu.

I dok Zagreb najavljuje konsultacije sa NATO saveznicima, u Beogradu se na ovu situaciju gleda kao na još jedan pokazatelj da se svaki korak u modernizaciji Vojske Srbije pažljivo prati u regionu i šire.

U diplomatskim krugovima ukazuje se da je upravo takav efekat i osnovna svrha strategijskog odvraćanja, da vojni kapaciteti djeluju kao faktor stabilnosti i da potencijalne krize ostanu na nivou političkih izjava, a ne realnih konfrontacija.