Večerašnji megakoncert hrvatskog pjevača Marka Perkovića Tompsona na zagrebačkom Hipodromu već sada je obilježen dubokim društvenim podjelama, ustaškom simbolikom i uznemiravajućim scenama na ulicama hrvatske prijestonice. Prema procjenama organizatora, očekuje se čak 450.000 posjetilaca, što bi mogao biti najposjećeniji koncert u svijetu u 2025. godini. Međutim, mimo muzike i scenskog spektakla, pažnju javnosti i u Hrvatskoj i u regionu privukla je koreografija koja otvoreno flertuje s fašističkom estetikom, kao i atmosfera koja podsjeća na dane mračne NDH prošlosti.

Ulice Zagreba preplavljene su masama mladih i starijih, od kojih je značajan broj u majicama s ustaškim simbolima, natpisima „Za dom – spremni“ i slikama ustaškog poglavnika Ante Pavelića. Iako formalno zabranjena, ova retorika je prisutna na svakom koraku. Na društvenim mrežama kruži veliki broj snimaka i fotografija na kojima se vijore zastave NDH, a pojedine grupe posjetilaca marširaju u uniformama nalik na one iz doba ustaškog režima.

Prodavci suvenira ne kriju šta se traži, majice sa natpisom „Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara“, bedževi s profilom Pavelića, zastave s šahovnicom i trake s pozdravom „ZDS“. Saobraćaj u dijelovima grada je blokiran, a policija se trudi da zadrži privid reda, iako je već evidentirano nekoliko manjih incidenata.

Marko Perković Tompson, poznat po nacionalističkom i često otvoreno ustaškom narativu u svojim pjesmama, ranije je bio zabranjivan u više evropskih zemalja, od Njemačke i Holandije do Švajcarske. Njegova najpoznatija pjesma „Bojna Čavoglave“, koja počinje ustaškim pozdravom, već decenijama izaziva kontroverze.

Iako je organizator koncerta najavio „domaljubni spektakl“ i „veče za pamćenje“, sve ukazuje na to da će se raditi o svojevrsnom neonacističkom mitingu. Veliki video-bimovi već su montirani sa tematikom NDH, a zvučnici emituju Tompsonove hitove koji glorifikuju hrvatsko vojno učešće u ratu 90-ih i podsjećaju na simbole i retoriku fašističke prošlosti.


Međunarodna zabrinutost i regionalne reakcije


Dok domaći mediji uglavnom tretiraju koncert kao „nacionalni događaj“, međunarodni mediji upozoravaju na opasnu ideološku pozadinu. Francuska novinska agencija AFP u najavi koncerta naziva Tompsona „simpatizerom ustaškog pokreta“, dok izraelski Jerusalem Post podsjeća da je Hrvatska više puta kritikovana zbog tolerisanja javnih manifestacija sa ustaškom ikonografijom.

Reakcije u regionu su podijeljene. Dok su u Srbiji pojedini poslanici osudili održavanje koncerta kao „otvoreno veličanje fašizma u srcu Evrope“, u Bosni i Hercegovini nevladine organizacije upozoravaju na „opasnu poruku mladim generacijama“. Jevrejske organizacije iz Zagreba i inostranstva zahtijevaju od hrvatskih vlasti da se jasno ograde od ustaških elemenata u javnom prostoru.

Nevladina organizacija "Documenta" uputila je otvoreno pismo Vladi Republike Hrvatske u kojem se navodi da se „nakon ovakvog događaja, Hrvatska ne može predstavljati kao moderna država evropskih vrijednosti ako ne sankcioniše promociju zločinačkog režima“.


Tišina hrvatskih vlasti i podijum bez odgovornosti


Zvanične institucije Republike Hrvatske za sada se nisu oglašavale. Predsjednik Milanović i premijer Plenković izbjegli su komentar, dok je ministar unutrašnjih poslova izjavio da „nema indicija da će doći do bezbjednosnih problema“.

Istovremeno, na društvenim mrežama širi se haštag #Zagreb1941, uz fotografije koje upoređuju zagrebačke ulice večeras s danima najmračnijeg ustaškog terora tokom Drugog svjetskog rata. Korisnici podsjećaju na logore Jasenovac i Staru Gradišku, upozoravajući da ovakva manifestacija predstavlja opasan presedan za Evropsku uniju u kojoj je Hrvatska punopravna članica.

Koncert Marka Perkovića Tompsona u Zagrebu je mnogo više od muzičkog događaja. On predstavlja sliku Hrvatske koja se i dalje ne može osloboditi duhova svoje prošlosti, u kojoj se fašistička simbolika rehabilituje pod plaštom „domoljublja“. Atmosfera na ulicama Zagreba, brojne ustaške zastave, transparenti i poruke mržnje ne ostavljaju prostor za zablude.

Dok region i svijet posmatraju u nevjerici, postavlja se suštinsko pitanje da li Evropa 21. vijeka smije tolerisati ovakve izlive neofašizma u svojim prijestonicama i ko snosi odgovornost kada se istorija ponovi ne kao farsa, već kao tragedija?