Planina Komovi je jedna od tri najimpozantnija planinska masiva Crne Gore i Dinarskog planinskog sistema. Komovi se prostiru u jugoistočnoj Crnoj Gori uz granicu sa Albanijom između najudaljenijeg uzvodnog dijela sliva toka rijeka Lima na istoku i Tare na zapadu, do Drčke rijeke na sjeveru i gorostasnih vijenaca Prokletija na jugu. Okovani snijegom do najtoplijih ljetnjih mjeseci, Komovi svakoga opčinjavaju svojim raznovrsnim prirodnim ljepotama, bogatstvom flore i faune kao i gostoprimstvom ljudi koji tu žive.

Čine ih tri visoka, moćna vrha koja grade cjelinu Komova:


  • Kučki Kom (2 487 m);

  • Ljevorečki (2 469 m) ili Kraljski Kom;

  • Vasojevićki (2 460 m), Istočni, Božićki, Konjuški ili Zlorečki Kom.


Međukomlje se spušta na visoke stočarske platoe Štavnu, Rogam, Ljuban i Carine. Prostor oko Komova sa sjeverne strane naseljavaju Vasojevići, a sa južne Kuči, tradicionalna crnogorska plemena. Iako locirani na malom prostoru i zapravo pripadnici istog naroda, između njih postoji višedecenijsko rivalstvo.

Baza za obilazak Komova je Štavna. Prva opcija su eko-katuni, drvene kućice sa 1-5 kreveta, u potpunosti prilagođene potrebama planinara.

Druga opcija je smeštaj kod “legendarnog” Mikše Ćulafića, čuvara Komova u ljetnjem i u zimskom periodu. Iskoristili smo priliku da popričamo sa njim o već pomenutim plemenima, kao i o planinskom turizmu.

Neposredno i prisno, onako kako to čine ljudi iz ovih krajeva Mikša nam priča kako je radio u jednoj od državnih institucija do 2006. godine kada je ostao bez posla. Tada je donio odluku da se vrati svojim krajevima i mjestu gdje je proveo čitavo svoje djetinstvo.

''Unazad 10 zima provodim na Štavnoj, od 365 dana u godini ja sam ovdje 340. Turista ima mnogo, dolaze iz svih država, najviše iz Rusije, Ukrajine, Bjelorusije, Francuske i Njemačke. Nešto što me mnogo raduje jeste činjenica da iz godine u godinu ih ima sve više, to znači da su Komovi postali interensantniji i privlačniji za turiste'', ističe Mikša.

Počeo je sa trafikom, koju je postavio na svom imanju, a onda neumornim radom otvara manji kafe bar u koji se većina turista rado vraća. Kada je osjetio da raste interesovanje za planinski turizam i sami Komovi bivaju sve više posjećeni odlučio je da se posveti ugostiteljstvu.

Biznis je započeo od nule, isključivo svojim radom i trudom, uspio je da izgradi nekoliko vikendica sa  kapacitetom od 30 ležajeva, manji restoran i dva pomoćna objekta. Jedinu pomoć dobijao je majke koja je tu već godinama unazad i sestre u periodu grupnih posjeta.

Pitali smo ga šta to ima na meniju u njegovom restoranu.

-''Isključivo domaća hrana, rakija koju sam pravim. Specijalitet je crnogorski kačamak kao i svuda na sjeveru Crne Gore, domaći sokovi, pite itd'', priča Mikša.

Interesovalo nas je da li u ponudi ima čuveni ''jardum'', jedan od specijaliteta planinskih krajeva Crne Gore.

Ponosan na to što je ponuda raznovrsna i što turistima na pravi način predstavlja blagodeti ovog kraja Mikša objašnjava kako se dobija jardum i sa osmjehom nas nudi.

„Jardum se dobija specijalnim postupkom prerade ovčijeg mlijeka, ali samo u ljetnjem periodu od Petrovdana do Ilindana, jer je tada trava najhranljivija i najbogatija, a ovce daju najkvalitetnije mlijeko, naravno da ga sad  imamo “, kaže Mikša.

Zime na Komovima nisu ni malo lake, interesovalo nas je da li i tada ima turista i kako on sve to izdržava.

[caption id="attachment_16277" align="aligncenter" width="960"] Privatna arhiva[/caption]

-''Zimi takođe ima dosta turista, svake godine sve više. Komovi su jako pristupačna planina, služe planinarima upravo kao priprema za veće svjetske vrhove kao što su Mont Everest, Monblan, Elbrus itd. Ako ne mogu da se popnu na Komove, tačnije da prođu taj prvi stepen planinarstva, prvi test, onda nema šta da traže na nekoj većoj planini. Ja vodim turiste na Komove, vrlo dobro poznajem ovaj kraj tako da im ja budem kao neki vodič do vrha. Ova zima sada što je bila pala mi je najteže od kada sam tu. Teška je takođe bila i 2012. godine kada je bio najveći snijeg, ali tada se brzo otopio, dok sa ovom prošlom nije bio slučaj. Snijeg je prelazio 3.5 metra, u jednom trenutnku motorne sanke nisu mogle da mi pomognu. Ovakav život je jako težak i rijetko ko može da ga izdrži“, ističe on.

Motorne sanke je kupio prije par godina, dok ih nije imao išao je pješke do Andrijevice, to je dugih 9 kilometara u jednom pravcu, dva puta dnevno, samo za potrebe turista.

[caption id="attachment_16278" align="aligncenter" width="720"] Privatna arhiva[/caption]

ISTORIJA OVOG MJESTA I NJENIH PLEMENA

Višedecenijska netrepeljivost dva plemena ''Vasojevića'' i ''Kuča'' obogatila je Komove fenomenalnim pričama. Komovi gravitiraju ''Lijevoj Rijeci'', jer je to mjesto kako on kaže kolijevka Vasojevića i Srpstva. Mikša je jedan od potomaka Vasojevića i pitali smo ga da nam ukratko ispriča zbog čega se stvorilo to rivalstvo između istog naroda.

''Porijeklo Vasojevića je upravo iz ovog kraja, nažalost smo se odselili i svuda u svijetu možete naići na nekog ''Vasojevića''. Bile su ovdje žestoke borbe oko Komova između ova dva poznata plemena. Nikad se nismo slagali, oni su često upadali na našu teritoriju i otimali stoku, tako barem pričaju naši preci'', dodaje Mikša.

Nažalost priroda je ovdje dosta devastirana sječom šume. Vlasti obećavaju da će se taj problem riješiti uskoro, a na ljudima koji žive u ovom mjestu ostaje samo da se nadaju.

Kod ovih ljudi postoji običajno pravo da niko ko nije porijeklom iz ovog mjesta ne može kupiti zemljište, kao ni graditi bilo šta na Komovima. Upitali smo ga da nam objasni ovo pravilo i kada je ono stupilo na snagu.

''Komovi su bili privatna planina, ovdje važi pravilo da svako selo ima svoj katun, tako i moja mjesna zajednica ''Božići'' gazduje sa ovom planinom. To je naše najstarije običajno pravo koje se prenosilo sa koljena na koljeno. I zbog toga, ko nije prijeklom iz ovog kraja nema pravo da uzme ili kupi zemljište na Komovima i da napravi bilo to da je vikendica, etno selo, restoran itd... Ukoliko se desi takva situacija ljudi iz sela se okupljaju i suprostavljaju se. 1962. godine tadašnje vlasti su sve preuzele i prepisale na državu. S obzirom na to da mi imamo sve uredne papire i tapiju smatrali smo da je pravilno da se ta imovina vrati u naše vlasništvo'', zaključuje Mikša.

[caption id="attachment_16279" align="aligncenter" width="1200"] Foto: M.G. / TAPIJA IZ 1930. godine[/caption]

[gallery ids="16280,16281,16282,16283"]

Zabranjeno je kopiranje, reprodukovanje, preuzimanje, prenošenje, objavljivanje i distribuiranje bilo kog dijela ili cijelog teksta u bilo koje svrhe bez prethodnog izričitog pismenog odobrenja portala aloonline.me