Nakon što je njegov otac Marinko Rokvić preminuo posle teške bolesti, Nikola Rokvić ne krije neizmjernu tugu, čak se nosi mišlju da donese konačnu odluku i povuče se iz javnog života, te okrene crkvi i pravoslavlju!

[caption id="attachment_71748" align="alignnone" width="1080"] printscreen/instagram[/caption]

 - Bilo je trenutaka kada je Nikola pomišljao na monaški život, ne u smislu da bi nas ostavio, daleko od toga, već zato što je to njega izuzetno vuklo. I ja to potpuno razumijem. To je bogatstvo koje duša može da osjeti samo na takvom mestu. I kad dobijemo tu blagodat, taj blagoslov od molitve ili posta, to je nemjerljivo s bilo kakvim ovozemaljskim životom, tako da mogu da razumem šta je njega vuklo. On je stvarno u jednom trenutku duboko ušao u vjeru, okružio se ljudima koji su u tome. Ali je kasnije shvatio da je najbolje što čovek može da uradi implementirati taj duhovni život u ovaj koji živimo, uspio je da nađe neku sredinu i da živi zdravim duhovnim životom, a da nije monaški, koji je teško živjeti - opisala je Nikolina supruga Bojana u jednoj emisiji, a on je potvrdio njene riječi:

[caption id="attachment_74278" align="alignnone" width="1077"] Instagram/Printskrin[/caption]
- Pa jeste, bio sam malo naporan porodici tada. To je ta prva moja spoznaja duhovnosti, svaka tema je bila vjezana za duhovnost, hteo sam svima da prenesem to kako sam ja goreo u vjeri, ali ne može to tako. Ja sam čovjek koji ima porodicu, decu i moja kelija je moja porodica. Tako živim i pokušavam da nađem taj neki uzani put, porodični, a što se tiče monaštva, možda jednog dana, kad izvedem djecu na pravi put. Moja Bojana je veliki čovjek, veliki prijatelj, ona je jako uticala na moj život, naravno, svaka žena utiče na život muškarca, ali ona je nadogradila tu neku empatiju, ljudskost... Tri u jednoj i žena i sestra i drug. To je Marinkova pesma. Ona je vidjela tu moju želju i ljubav i rekla mi: "Nikola, ti ako budeš želeo da kreneš tim putem, daću ti blagoslov."

Nikola je priznao i da mu nije bilo nimalo lako dakrene očevim stopama, te da je tek sada, kad njega više nema, prestao da se dokazuje jer je osjetio da bolje peva.

- Imam osjećaj da otkako je on otišao, nekako bolje i pjevam. Ja sam se non-stop nešto dokazivao. Teško je imati takvu zvijezdu pored sebe i takvu karijeru, a pokušavati da izgradiš neki svoj put, da dosegnem do tih njegovih visina. Sad kad je otišao, nemam više neku potrebu da se dokazujem, kao da mi je sada dao, da mi je ostavio neko dodatno znanje. Imam neki osjećaj, kao da, otkako je on otišao, bolje i pjevam. Kao da mi je ostavio to nešto što roditelj ostavlja deci. Marko kaže svjetlost. Dosta stvari nam je rekao. Više sam nego radostan kako je sve sagledao i kako je radio - rekao je pjevač.