NOVINARKA OTKRIVA SVE TAJNE! Vesna Dedić: "ZAVLADALA JE MANIČNA DEPRESIJA!"

Samo za Aloonline.me novinarka i spisateljica Vesna Dedić ocjenjuje situaciju na javnoj sceni na Balkanu, otkriva svoje planove i tvrdi da na našim prostorima ima mnogo mladih talenata, ali da ne dolaze do izražaja jer su prosječni u predominaciji.

Kako ocjenjujete prošlu, a kako početak ove godine kada je karijera u pitanju?

"Ja sam novinar koji radi 'Balkanskom ulicom' i pisac koji piše ljubavne romane, u tom smislu je nevažno kako ja ocjenjujem moju karijeru. Bitno je kako je ocjenjuju gledaoci i čitaoci. Ako je vjerovati njima, ne treba da brinem, iako ja stalno brinem jer volim taj adrenalin koji mi daje potreba da što veći broj ljudi uživa u onome što snimam i pišem za njih."

"Za ovih 20 TV sezona 'Balkanskom ulicom' se mijenjala, ali sam ja sve te promjene prilagođavala duhu vremena. Mijenjale su se navike i duše gledalaca, njihove potrebe, ritam života, moral i ukus. Niko nije ni primijetio promjene zato što nikada nisu bile vještačke, već isključivo prilagođene u skladu sa mojom potrebom da 'Balkanskom ulicom' bude svedočanstvo o ljudima jednog vremena. I dalje ću sadržaj emisije prilagođavati duhu vremena i ljudi sa kojima razgovaram i za koje stvaram. Dešavalo se za ovih 20 godina da mnoge kolege kopiraju koncept, skidaju pitanja, čak i scenografiju, a pošto ja ne volim da ličim na nekog drugog, čim bi mi neko maznuo foru, smišljala sam neku novu."

Koliko često ponavljate goste i po kojim kriterijumima ih birate?

"Neki su za ovih 20 godina bili samo jednom gosti, a neki i tri puta. Dakle, ako su uspješni, ako ih je život mijenjao i ako procijenim da će njihovo iskustvo koristiti gledaocima, zovem ih jednom u osam godina u prosjeku."

Vaši romani su omiljeni i čini se da čitaoci, kako pročitaju roman, jedva čekaju naredni?

"Kao dijete sam srećna kada mi kažu da roman čitaju po nekoliko puta, podvlače pasuse i sa nestrpljenjem očekuju naredni. Ja se trudim da ih ne razočaram i onda kao da pišem prvi... Ovih dana pišem svoj 15. roman. Da moje romane nisu pročitali milioni, ja bih za proteklih 11 godina napisala možda dva i stala. Pisanje za mene nije kao za mnoge - dokazivanje koliko su pametni kada promišljaju svijet, niti samoliječenje sopstvenih nedoumica. Pisanje je moja potreba da u formi romana napišem sve što u tom trenutku o određenoj temi znam i vjerujem da će pametno ispuniti vrijeme djevojaka, žena i ponekog muškarca."

"Ne znam. To ne zavisi od mene. Pisac je kao glumac, čeka da bude odabran od nekog reditelja. Voljela bih da se u srpkocrnogorskoj produkciji snimi film i serija po mom romanu 'Pola duše' za koji tvrdim da je najtačnija i najljepša priča ispisana na temu vremena Petrovića, Karađorđevića i Obrenovića na početku 20. vijeka."

"Laktanje, narcisoidnost, manična depresija, vladavina prosječnih."

Velikani sa muzičke scene - Šaban, Džej, Tozovac... Nisu više među nama. Da li imaju naslednike. Može li da se ponovi ta gospodska boemština?

"Naravno da postoje i mladi ljudi koje možemo nazvati i gospodom i damama, čak bih rekla i da su u većini, ali nemaju medijsku pažnju koju imaju prosječni."

"Nemam."

Poznato je koliko volite Crnu Goru i primorje, recite nam šta vas sve veže za našu zemlju?

"Crna Gora je moja zemlja, država u kojoj sam se školovala, prvi put poljubila, otišla na prvi ples, popila prvu rakiju, stekla prijatelje do groba. Crna Gora je država u čijim brdima je sahranjem moj otac, gdje mi živi brat, snaha i njihovo petoro djece. Crna Gora je zemlja čiji jezik i ijekavicu govori i moja kćerka koja je rođena Beograđanka. Crna Gora je genetsko polazište moje emotivnosti i istrajnosti."

"Nemam jer ne znam. Ja pokušavam da sve radim u skladu sa onim što mene čini srećnom, ali to ne znači da bi moj recept usrećio neku drugu."