Književno veče, posvećeno stvaralaštvu nobelovca Iva Andrića, održano sinoć u velikoj sali JU KIC „Zeta“, privuklo je veliki broj građana Zete, a skupu su prisustvovali Mitropolit crnogorsko primorski Joanikije sa sveštenstvom, predsjednik Opštine Zeta Mihailo Asanović, ambadador Republike Srbije u Crnoj Gori Nebojša Rodić, poslanica iz Zete u Skupštini Crne Gore Slađana Kaluđerović i poslanik Bogdan Božović, saopšteno je iz KIC Zeta.

O životnom putu i poetici velikog književnika, na temu „Stvaralački nemiri Iva Andrića“, besjedio je specijalni gost, arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

Na samom početku programa prisutne je u ime domaćina pozdravio direktor KIC-a “Zeta” Branko Noković, i između ostalog rekao: “Izuzetna je čast i privilegija za KIC ‘Zeta’ da je domaćin jedne ovako značajne književne večeri, a posebno nas raduje što smo tim povodom u prilici da po prvi put ugostimo Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.”

Pozdravljajući sve učesnike, kao i zvanice i ostale prisutne, Noković je podsjetio da je “Zeta korijen današnje Crne Gore, i mi nemamo namjeru ništa da mijenjamo iz naše istorije. Mi se njome ponosimo, ona je za nas sveta kao što je sveta i naša crkva, a mi smo tu da to uvijek i na svakom mjestu posvjedočimo!”

Mitropolit Joanikije je u svojoj nadahnutoj besjedi istakao da je Andrićeva religioznost u djelima veoma duboka, i da pisac ponekad, i kad se rve sa Bogom, doživljava Boga kao strogog i neumoljivog sudiju, kao neki daleki autoritet koji ga iskušava i muči, ali mu se on stalno približava i na svoj način ga proslavlja kao pisac.

“I ti svijetli momenti – dodao je Mitropolit – i u procesu njegovog stvaralaštva koje on doživljava, a i u svojoj ličnoj borbi, imaju religiozni pečat”.

Mitropolit je tokom svoje besjede pročitao i jedan Andrićev lirski zapis o Bogu, koji se, zapravo, pretvorio u “slavoslovlje Bogu”: “Bog izbija kao svjetlo iz svake stvari, stvorene, i iz svakog života. (…) Osamljen kamen na žalu ima aureolu njegovog duha, njegovog daha, i oblijeva ga jutrom i večerom kao ljubičast fluid sjajem Sunca koje se ne vidi. On je kao toplina u dahu svega što živi, on je gluh za sate koji izbijaju i cijepaju vrijeme na parčad, i on je slijep za dan i noć i sve promjene vremena. On je kao miran sjaj i velika tišina u kojoj se čuje glas, koji ga niječe. On tako dobro ćuti da se već pomišlja da ga nema. A on je mirno srce svih atoma.”

Ovim povodom Mitropolit Joanikije je zaključio: “Čitali smo Molitve na jezeru svetog vladike Nikolaja, čitali smo Molitvene zapise Oca Justina, i slobodno ovaj zapis Andrićev bi mogao kao religiozno štivo stati zajedno sa Molitvama na jezeru, ili sa Molitvenim zapisima Oca Justina, koji bilježi, skoro isto kao Andrić – da svaka misao treba da se završi u Bogu. I Andrić govori i o tome, nezavisno jedan od drugog, iako su bili savremenici, ali tada sigurno kada su to pisali, nijesu znali za pisanje onoga drugoga.”

O Andrićevom opusu, iz svog ugla, posebno u poetskoj ravni govorila je pjesnikinja Milica Kralj iznoseći niz krucijalnih zaključaka o duhovnosti i poetici pisca, a dr Radoje Femić, profesor Filološkog fakulteta u Nikšiću, govorio je sa književno-kritičkog aspekta.

Veče posvećeno našem nobelovcu Ivu Andriću, po ocjeni svih prisutnih, uz besjedovanje Mitropolita Joanikija, i ostalih govornika, ispunilo je sva očekivanja, a KIC “Zeta” se na podršci i prisustvu još jednom zahvaljuje predsjedniku opštine Zeta Mihailu Asanoviću.