Sveti apostol Petar. Sin Jonin, brat Andreje prvozvanog, iz plemena Simeonova, iz grada Vitsaide. Bio je ribar, i najpriјe se zvao Simeonom, no Gospod je blagoizvolиo nazvati ga Kifom, ili Petrom (Jov. 1,42). On je prvi od učenika jasno izrazio vjeru u Gospoda Isusa rekavši: “Ti si Hristos, Sin Boga živoga” (Mat. 16, 16).
Njegova ljubav prema Gospodu bila je velika, a njegova vјera u Gospoda postepeno se utvrđivala. Kada je Gospod izveden pred sud, Petar ga se tri puta odrekao, no samo jedan pogled u lice Gospoda – i duša Petrova bila je ispunjena stidom i pokajanjem. Posle silaska Svetoga Duha Petar se javlja neustrašivim i silnim propovjednikom Jevanđelja. Posle njegove jedne besjede u Jerusalimu obratilo se u vjeru oko tri hiljade duša. Propovijedao je Jevanđelje po Palestini i Maloj Aziji,po Iliriku i Italiji. Činio je moćna čudesa: liječio je bolesne, vaskrsavao mrtve, čak i od sjenke njegove isceljivali su se bolesnici…Po zapovijesti cara Nerona… Petar bi osuđen na smrt..
Sveti apostol Pavle. Rodom iz Tarsa, a od plemena Venijaminova. Najpre se zvao Savle, učio se kod Gamalila, bio farisej i gonitelj Hrišćanstva. Čudesno obraćen u vjeru hrišćansku samim Gospodom, koji mu se javio na putu za Damask.Kršten od apostola Ananije, prozvan Pavlom i uvršćen u službu velikih apostola. Sa plamenom revnošću propovijedao Jevanđelje svuda od granica Arabije do Španije, među Jevrejima i među neznabošcima. Dobio naziv apostola neznabožaca. Koliko su strahovita bila njegova stradanja, toliko je bilo njegovo natčovječansko strpljenje. Kroz sve godine svog propovijedanja on je iz dana u dan visio kao o jednom slabom končiću između života i smrti. Pošto je ispunio sve dane i noći trudom i stradanjem za Hrista, pošto je organizovao crkvu po mnogobrojnim mjestima, i pošto je dostigao tu mjeru savršenstva, da je mogao reći: “Ne živim ja, nego Hristos u meni”, tada je posječen je u Rimu, u vrijeme cara Nerona kad i apostol Petar.
