Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je juče, na praznik Svetog Nikolaja Mirlikijskog Svetu službu Božiju na Skadarskom jezeru, u manastiru Vranjina čiji je manastirski hram posvećen ovom svetitelju Crkve Božije.

U toku Liturgije Vladika je nastojatelja manastira oca Joakima rukoproizveo u čin igumana.

Takođe, u toku Svete službe Božije kršten je Ilija Kažić.

Nakon osvećenja slavskog kolača, Mitropolit Joanikije je u arhipastirskoj besjedi rekao da je največe čudo ono koje se nevidljivo dogodi.

[gallery ids="206822,206823,206824,206825,206826"]

“Nema većega čuda nego da se neko obrati od tame ka svjetlosti i da od nevjerujućeg čovjeka postane vjernik. Nevjera se izjednačava sa smrću, a vjera sa vaskrsenjem. Veće je čudo da od nevjernoga postane vjerni, nego da neko iz groba vaskrsne i ustane. Jer, ovo je za spasenje duše, na vječno zajedništvo, na vječnu radost i na vječno sacarovanje sa Gospodom Isusom Hristom, carem nad carevima”, rekao je Mitropolit crnogorsko-primorski.

Dodao je da ako se iko proslavio čudesima kojima ga je Bog obdario, to jeste Sveti otac naš Nikolaj Mirlikijski Čudotvorac.
“On je bio takav pastir o kome je Gospod govorio u Jevanđelju da pastir dobri ulazi na vrata u tor ovčji da njega ovce njegove poznaju i glasu njegovome se raduju. On se obraćao svima, onako kako je bilo potrebno za njihovo spasenje. Siromašnima je pomagao, tužne tješio, posustale hrabrio i žrtvovao se za svoj narod, za svoju pastvu. Zato mu je Bog dao takvu milost, takvu blagodat i takvu silu riječi, i takvu moć da tvori čudesa. On je bio organ Božije blagodati i činio prevelika čudesa i za vrijeme svoga zemaljskoga života. A ta čudesa su se po riječi Božjoj umnožila još više poslije njegovoga upokojenja, jer ga je Bog udostojio da stoji pred prestolom Njegovim na nebesima i da se moli za cio svijet”, rekao je on.

Vladika je rekao da je manastir Vranjina, posvećen Svetom Nikolaju Mirlikijskom jedna od najvećih svetinja u našem rodu.
“Ovu svetinju blistave istorije podigao je po predanju učenik Svetoga Save Ilarion, prvi Episkop zetski. I govori se da je on ovdje sahranjen, u ovoj svetoj obitelji koju je on podigao. Međutim, pored blistave istorije ovog manastira, koji je korijen naše duhovnosti i kulture, ovdje se razvijala srednjevjerkovna srpska pismenost. Većina vladara iz svetorodne loze Nemanjića pisali su povelje, darivali ovaj sveti manastir. I to je ostalo u poveljama i zapisima”, podsjetio je Mitropolit Joanikije.

Takođe je podsjetio da je ovaj manastir mnogo i stradao.
“Danas je u jako lošem stanju. Učinio je čestiti knjaz Nikola u svoje vrijeme sve što je mogao da obnovi ovu svetinju, ali joj nije mogao vratiti njen prvobitni sjaj. Podigao je ovu crkvu, dosta skromnu, na temeljima stare nemanjićke svetinje. Ovdje su bile tri crkve. Ima i crkvica Svetoga Save, gore na brijegu, i crkva Uspenija Presvete Bogorodice. Oduvijek se ovaj manastir zvao manastirom Svetoga oca našega Nikolaja, jer su Svetog Nikolaja Nemanjići mnogo poštovali, naročito Sveti Stefan Dečanski”, naglasio je Vladika.

Dodao je da je manastir Vranjina mnogo stradao od Turaka.
“Iako je mnogo puta obnavljan, do sada nije obnovljen kako valja , kako priliči njegovoj istoriji i kako je naša obaveza kao naroda da ovu svetinju obnovimo. I evo, hvala Bogu, radi se na obnovi ove svetinje, ali ide jako teško. Nemamo ni puta, nemamo ni drugih uslova. Država nije obraćala naročitu pažnji na ovu svetinju. I nije ni čudo, jer poodavno crnogorske vlasti zaobilaze Nemanjiće. Ali, najdublji korijeni naše duhovnosti, kulture su iz doba Nemanjića. A to su znali svi njihovi naslednici: i Bašići, i Crnojevići, i Petrovići – i to su veoma isticali.”, kazao je on.

Rekao je da se znaci nemanjićke slave vide i na vranjinskoj svetinji.
“Evo, čini mi se, počinje temeljita, prije svega duhovna obnova ovoga manastira. Ovdje se sabralo niovo bratstvo, sa igumanom Joakimom. Treba posebna blagodat i posebna duhovna sila svakome predstojatelju da vodi svoje bratstvo, pa smo se danas ovdje saborno pomolili Bogu prilikom proizvođenja njega za igumana da ga Bog ukrijepi da vodi ovo sveto bratstvo i da duhovno obnavlja i narod koji ovdje dolazi i ovu svetinju i njene svete zidove. Da se svetinja ukrasi ljubavlju, gostoprimstvom, molitvom, dobrotom, čestitošću, a onda će dati Bog da se ona u potpunosti obnovi u svakom pogledu”, zaključio je Mitropolit Joanikije.