Braćo i sestre, vjerna čeda Svete Pravoslavne Crkve, pričešćujmo se često i redovno, sa vjerom, ljubavlju i pokajanjem. To je žarka i najdublja želja Gospoda našega Isusa Hrista. To je najčovekoljubivija pomoć našeg Preslatkog Gospoda Isusa svim nemoćnim ili palim hrišćanima, koji se iskreno kaju za svoja sagrešenja.

Ne neki obični čovjek, već Svemilostivi Bogočovjek Isus Hristos kaže: Ko ne jede Tijelo Moje i ne pije Krv Moju, nema života u sebi!

Šta još onda treba da mi sveštenoslužitelji kažemo onim vjernicima, koji nažalost još uvijek raspravljaju o tome zbog čega se uopšte služi Sveta Liturgija, i negoduju i udaljavaju se od Svetog Pričešća, a pri tome još i smatraju da su izuzetno pobožni, ispravni i razumni?! Kakva tragedija! Kakvo pomračenje!

Gospod duboko tuguje kada vidi nas Srbe kako se zbog tobože pobožnih razloga udaljujemo od zagrljaja sa Njim kroz Sveto Pričešće. Hristos jeca od bola kada vidi da mnogi Srbi ne shvataju da je On došao da spase grešnike a ne pravednike. Grešnike koji se kaju i koji se uzdaju u Njega - Bogočovjeka Hrista, kao jedinu nadu svoga spasenja.

Mi kao članovi Crkve Hristove trebamo dakle neprekidno da žudimo da se pričešćujemo Gospodom Isusom Hristom jer, kako On sam reče, bez Njega ne možemo činiti ništa spasonosno i On je Hljeb Života koji je sišao sa Neba, da nam se daje kroz Sveto Pričešće. Treba da živimo sa osjećajem stalne želje i potrebe da se često pričešćujemo jer osjećamo da smo u ovom i ovakvom svijetu koji u zlu leži, sa tolikim našim slabostima, očajno nemoćni da se bez Njega i Njegovih Svetih Tajni možemo spasiti.

Nažalost, očito je da su mnogi vjernici ohladnjeli za ljubav prema Gospodu jer da nisu ohladnjeli ne bi se udaljavali od Njega i ne bi antijevanđelski govorili da ljudi ne trebaju da se redovno i često pričešćuju. Zar svaka dobra majka ne hrani svoju djecu svaki dan najboljom hranom? Zar Hristos Bog, kao naš Spasitelj, i naša Majka nad majkama, ne želi da nas često hrani Sobom kao najboljom hranom za dušu i tijelo?

Koliko majka žudi da zagrli svoje čedo, toliko Gospod žudi da nas uzme u svoj zagrljaj, i koliko maleno dijete žudi za majkom, toliko istinski vjernik žudi za Gospodom i Svetim Pričešćem.

Oni duhovnici koji govore da se vjernici tj. ljudi koji žive crkveno trebaju rijetko pričešćivati, navlače tako duboku tamu i na sebe i na Srbiju, na sve srpske zemlje i na duše vjernih ljudi. Gospod Isus Hristos žarko žudi da se kroz Sveto Pričešće sjedini sa svojom duhovnom djecom i tako ih osnaži i ohrabri, a pojedini srpski duhovnici odvraćaju ljude od čestog pričešćivanja. Oni tako veoma rastužuju samog Boga i veoma štete svojoj duhovnoj djeci.

Hristos je Svetlost Istinita i Nestvorena! Oni koji govore da se vjernici koji žive pobožno ne trebaju često pričešćivati, samim tim, Bogočovjeka Hrista - Svetlost Nestvorenu, odgone od vjernika. I šta time čine? Navlače gustu tamu na sebe, na duše povjerenih im ljudi, na Srbiju, sve Srpske zemlje i na cijeli srpski narod.

Čovek današnjice, napadnut sa svih strana svakojakim sablaznima i duhovnim nasrtajima na njegovu dušu, nema kome boljem i moćnijem priteći, osim Bogočovjeku Isusu Hristu. Osim da sa vapajnim pokajanjem, vjerom, smirenjem i ljubavlju pritekne Preslatkom Spasitelju našem Isusu Hristu kroz Sveto Pričešće!

On je Pobeditelj grijeha, smrti, đavola, strasti i svake nemoći! On je Život i Pobjeda! On je Besplatni i Svemoćni Izbavitelj ljudi od svakog zla i poroka! Bez Njega, moderni čovjek je očajno nemoćan da se izbavi i spase od desetina svojih slabosti i padova! On - Premili Isus jedini osnažuje naše duše i osvećuje naša tijela! On otpušta grijehove i spira ih ne samo Ispovješću, milostinjom i molitvom, već i Svetim Pričešćem! Ko to ne shvata taj ne shvata najveću tajnu Ljubavi i Milosrđa Božijeg prema čovjeku.

Zato, braćo Srbi i sestre Srpkinje, ne bježite od Premilog Gospoda Isusa, Svetlosti Vječne, već sa vjerom, ljubavlju, smirenjem i pokajanjem pohitajmo da se često pričešćujemo i tako najdublje sjedinimo i zagrlimo sa Jedinim Čovjekoljupcem! Ne bježimo od Svjetlosti da se i na nama ne bi ispunile strašne riječi Svetoga Jovana Bogoslova - U svijetu bješe, i svijet kroz Njega postade, i svijet ga ne pozna. Svojima dođe, i svoji Ga ne primiše.