Ratni reporter i novinar Igor Damjanović, koji važi za jedinog aktivnog srpskog novinara sa ratišta, oglasio se oštrom i argumentovanom objavom na društvenim mrežama povodom izjava sveštenika Gojka Perovića, o ulozi Crvene armije na ovim prostorima tokom Drugog svjetskog rata.

Damjanović u svom tekstu reaguje na snimak u kojem sveštenik Gojko, kako navodi, nonšalantno tvrdi da je vojna formacija poznata kao Crvena armija na ovim prostorima ukinula parlamentarnu demokratiju, slobodno tržište, privatnu svojinu i sve ono što se danas naziva prosperitetnim evropskim vrijednostima.

Novinar ističe da, ukoliko je neko mislio da ništa ne može biti apsurdnije od višedecenijske dukljanske histerije po kojoj je Srbija 1918. godine ukinula „hiljadugodišnju crnogorsku državnost“, sada se, nažalost, pokazuje da i takve teze mogu doći od istaknutog sveštenika Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Damjanović naglašava da nema pretenziju da polemiše ni sa ocem Gojkom, ni sa, kako kaže, ovakvim besmislicama, ali da smatra neophodnim da podsjeti na nekoliko činjenica iz prošlosti i sadašnjosti.

U tom kontekstu, podsjeća da je blaženopočivši mitropolit Amfilohije još 2016. godine dao blagoslov da se ispred Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici obilježi 9. maj – Dan pobjede nad fašizmom, kao i da se organizuje Besmrtni puk. Prema Damjanovićevim riječima, otac Gojko bi, stoga, mogao da upita svoju sabraću, koja su, kako navodi, očigledno bolje od njega poznavala mitropolita Amfilohija, zašto je upravo on blagoslovio Besmrtni puk i proslavu Dana pobjede pred Hramom u Podgorici.

Damjanović dalje navodi da bi otac Gojko mogao da pita i mitropolita Joanikija zašto je u decembru 2020. godine prisustvovao svečanom otkrivanju biste maršalu pobjede Georgiju Žukovu u Beranama.

Kao još jedan argument, Damjanović ističe da bi otac Gojko mogao da konsultuje i starijeg po činu jerarha SPC, episkopa slavonsko-pakračkog Jovana, kako bi mu objasnio u čemu je, prema njegovom mišljenju, nonšalantna konstatacija o Crvenoj armiji suštinski pogrešna.

U nastavku, Damjanović postavlja i ključno istorijsko pitanje: da li je 1944. godine na ovim prostorima uopšte postojala parlamentarna demokratija ili su teritorije bile pod nacističkom okupacijom. On dodaje da, ako je Crvena armija ovdje „ukinula demokratiju“, onda se istom logikom može tvrditi i da je Srbija 1918. ukinula crnogorsku državnost, izražavajući nadu da to ipak neće biti naredna teza koju ćemo čuti od oca Gojka.

Posebno naglašava činjenicu da nijedan vojnik Crvene armije nije stupio na tlo Crne Gore, kao i da nijedan građanin Crne Gore nije ubijen od strane vojnika Crvene armije. S druge strane, podsjeća da su hiljade civila stradale od angloameričkih „savezničkih“ bombi tokom proljeća 1944. godine. Damjanović smatra da bi bilo zanimljivo napraviti komparaciju o tome ko je u Drugom svjetskom ratu ubio više Crnogoraca – okupatori ili angloamerički saveznici. On dodaje i da je za oslobođenje ovih prostora od nacističke okupacije život izgubilo najmanje 10.000 vojnika Crvene armije.

Na kraju svoje objave, Igor Damjanović ističe da bi mogao još mnogo toga da doda, ali zaključuje sa nadom da su sporne izjave oca Gojka prije rezultat nesmotrenosti i nepromišljenosti, nego, kako navodi, svjesno „hvatanje u kolo sa zapadnim agentima uticaja“ koji, po zadatku, manipulacijama i podvalama pokušavaju da kontaminiraju rusko-srpske odnose.