Dočekasmo da se po prvi put potpišu u javnom udaru na SPC i Patrijarha Porfirija.

I nije meni zbog ovih ostalih pet, na čelu sa šefom Grigorijem, nego ovo pišem zbog našeg Joanikija.

Imao je Mitropolit Joanikije dosta razloga da se glaska po pitanju mnogo čega što mu politički puleni rade po Crnoj Gori, pa nije. Ćutao je, jer je opkoljen i ne smije od sekretara oko sebe, a može biti da to čini i dragovoljno.

Kada ga vidim na ovoj ilustraciji tabloida Nova S, kao da je na nekakvoj potjernici zapitam se šta može biti tako veliko pa pristade na ove jade i sa jadima o jadu.

Nego dobro, makar se po prvi put otvoreno igra, pa će to dati prostor da se svima sa ove plakate kaže, a nadam se na prvom mjestu da će im reći onaj koga su napali, Svjatejši.

Ćutao nam je Mitropolit na mnogo čega, pa je i ovo mogao prećutati. A ako je morao da pusti glas zbog neizdrža, makar je mogao izabrati bolje društvo ili reći sam što misli dok traži trunku u oku brata svoga, zaslijepljen trupinama u svojim očima.

I nisam iznenađen, naprotiv, znao sam da se čekao trenutak, povodi se lako nađu kada je neko ostrašćeno motivisan.

I još nešto, ovo je dobro samo zbog toga što su se naši duhovni oci sa ovog postera konačno potpisali, a ne kao do sada da se kriju iza tekstova popadija i kvazi teologa. Dobro je ovo, rekoh li?

Srbima u Crnoj Gori bratski savjet dajem da slijede primjer Vladike Metodija i sorzecavaju na njegovom primjeru. Jer njega kao što vidite nema na ovoj sličici, niti ga može biti.

Neka nam je Sveti Sava na pomoći svima!