Na sinoćnjem derneku u čast NATO -a nemam apsolutno ništa da zamjerim prisutnim funkcionerima stranaka poraženog režima. Niti raznim domaćim diplomatama koje su sastavni dio dukljanskog mikrokosmosa antisrpskih fanatika. Oni su pokazali dosljednost u svojoj osnovnoj misiji. Ispunjenje njihovog sna bilo bi rađanje novog svijeta bez Srba i Rusa, a u NATO -u oni vide glavno sredstvo za ostvarenje takvog cilja. Za njih je NATO "sveti gral".
Moglo bi se, međutim, štošta zamjeriti funkcionerima i državnicima koji pripadaju onim strankama koje su uglavnom dobile srpske glasove. Kao i onima koji su, u ne tako davnoj prošlosti, bili među promoterima otpora nedemokratskom uguravanju Crne Gore u NATO. Sjećam se sjajnih tekstova nekih od tih pojedinaca, u okviru kojih su na argumentovan i ubjedljiv način pisali o štetnosti ulaska naše zemlje u NATO, pogotovu na antidemokratski način, bez poštovanja glasa naroda, kako je na kraju i učinjeno. Sjećam se i prisustva nekih od njih na mnogobrojnim anti-NATO protestima koje sam organizovao zajedno sa saborcima iz Pokreta Sloboda narodu i drugih organizacija.
Ako takvi pojedinci misle da će njihovo spektakularno "preumljenje" donijeti nekog dobra građanima, možda je ipak valjalo da ga izvedu na elegantniji, možda i skromniji način? Ovako, sve ispada odveć neukusno.
Kako se takve osobe osjećaju pri pomisli da ih, recimo, mitropolit Amfilohije gleda sa nebesa, dok danas izgovaraju fraze o tome kako je "NATO organizacija koja doprinosi miru i stabilnosti"? Da li im u tim trenucima ispred očiju zatrepere slike murinske dječice, Milice Rakić i sve ostale djece koje je NATO ubio, s ciljem zastrašivanja naroda, oduzimanja svete srpske zemlje i instaliranja vojne baze na Kosmetu? Ne znam, ali ne bih volio da sam u njihovoj koži; teško je to breme bez obzira na sva moguća opravdanja i trabunjanja o "mekoj moći" i drugim budalaštinama. Nije lako izboriti se sa sopstvenom savješću, makar onim ljudima koji posjeduju zrno morala.
Nadalje, još više nego ovim funkcionerima, treba zamjeriti onim pripadnicima srpskog naroda koji su u više navrata glasali za partije kojima takvi funkcioneri pripadaju. Tj. za partije koje su u svim kritičnim momentima, po instrukcijama zapadnih mentora, otvoreno zauzele antisrpski stav (kao i stav koji negira istorijsku Crnu Goru). Istina, glas takvih Srba građanista bio je čvrsto potpomognut aktivnom propagandom nekih srpskih medija iz CG koji su implicitno nametali da se ne smiju glasati izvorne srpske stranke iz nekih razloga (pomenute "meke moći" kojom se, navodno, konvertitskim politikama vremenom ostvaruju prvobitni ciljevi).
Odgovornost takvih pripadnika srpskog naroda za pomenutu situaciju je vjerovatno i najveća (bez obzira na sve alibije koje su mogli nalaziti u mnogim pogrešnim činjenjima tradicionalnih srpskih stranaka). Jer, jednom se može pogriješiti i dati glas strankama koje zastupaju antisrpske interese. Ali ako ponoviš grešku još jednom, pa još jednom - onda se ne radi o grešci već o tvom moralu. Iz kojeg proističe da za vreću brašna prodaješ dostojanstvo.
Mišljenja sam da NATO nema budućnost. Uostalom, to je organizacija koja je još nakon raspada Varšavskog pakta izgubila smisao postojanja. Nakon izbora u SAD i završetka sukoba u Ukrajini najvjerovatnije će započeti proces rasformiranja NATO -a. Doći će do rađanja novih bezbjednosnih struktura u Evropi, koje će više odgovarati interesima njenih građana, kao i postizanju mira u svijetu.
